Marketing
Over the Rainbow
Let's talk about life ...
Prolo je dosta godina od kad sam shvatio da sam drugaiji od drugih. Danas tu injenicu uzimam zdravo za gotovo. Ja sam gay. So what? Will kae da je to u redu. Ali nismo se mi pomirili s tim. Samo smo se tako nauili ivjeti. Samu injenicu da sam gay ne analiziram previe, niti bih trebao, to je tako, i volim misliti da me ne odreuje kao osobu, kao obrazac. Ve da je to samo jedan mali segment moje konstrukcije. Ali podsjetim se. Podsjetim se, pa makar ne svjesno, ali trznem svaki put kad razgovaram o svom privatnom ivotu u punom tramvaju, kad hodam s dekom po gradu, kad sretnem homofobnog straight frenda dok hodam s dekom po gradu. Ne, ne teim za liberalnim drutvom i hipi veselim planetom. Niti da nas teleportiraju na otok. Niti da se svemir deheterosexualizira. Jer koliko god se drutvo promijeni na bolje, to god bolje jest, nikad nee biti (in the lack of a better word) pravedno. Uvijek emo biti problem koji treba rijeiti, netko za ija se prava treba boriti. Zato ja o tome govorim? Netko mi je nedavno rekao: Ja nemam nita protiv gay osoba, ali nikad ne bih htjela biti u njihovoj koi. I ne mogu a ne zapitati se: What would my life look like if I were not gay?
Zamislite svoju straight verziju i to vidite? Mislim da bih ja bio veliki samotnjak. Zaokupljen svojim otrim i zamagnjenim mislima. Ipak, moda bih bio neki intelektualac koji se pali na poeziju. Ili bih bio veliki zavodnik i minker koji bi svaki tjedan imao drugu 'trebu' i svaki peti tjedan novu spolno prenosivu bolest? Ma vjerojatno bih bio obian mamin sin. Ili tatin?
Ono to mi zapravo postaje jasnije, jest da sam itekako odreen tim to sam gay. Htio ja to ili ne. I ne postoji segment mene, niti segment mog ivota koji bi bio neutralan s obzirom na tu injenicu. I ne mogu rei: Ja sam gay, ali to mene ne odreuje. But with that said, ne bih tu injenicu htio promijeniti. Da se vratim u svoj prvi sat postojanja, i da me pitaju: gay or not? Rekao bih gay. I bio bih ono to jesam danas. Jer mogu rei da me ta injenica i te kako odredila i mislim da mi ivot ne bi bio toliko zanimljiv i da se ne bih izgradio da nisam gay. Razmiljam o tome zato to se trenutno (idemo rei) poslovno nazalim u situaciji kad bi bilo puno jednostavnije da nisam gay. Nije da se to na meni previe kui, ali kad se zblii s ljudima, nekako neke stvari se moraju nazirati ili se oni barem moraju zapitati ona 'pogrena' pitanja. Ali kad je jednostavno bilo zanimljivo?
Jednog dana emo moda dosegnuti taj stadij da to vie zbilja nee biti relevantno. Ja vjerojatno neu biti tu da to doivim. Ja imam, kao i svi mi, ono to sad imamo i trenutno; Ja mogu biti idealist, ali ljudi nikad nee biti savreni. Samo mislim da bi ih barem trebali podsjeati na to koliko nisu savreni. Dok se s druge strane namee pitanje: Koliko smo si i sami krivi to nas percepiraju pogreno? Ako je ostatak puka Mirko Norac, kad malo bolje pogledamo; Svi smo mi Hrvoje.
Marquise
Post je objavljen 16.11.2007. u 14:10 sati.