Marketing
Sanjala sam noas..
kino jutro...
i tamu oko sebe...
Zvukove oko mene..
u mojoj glavi...
tugu i suze u oima...
Podignuh glavu prema prozoru..
magla u kronjama...
magla u sobi...
bol...
neizmjerna bol u srcu..
a soba oko mene prazna zjapi...
Prisjetih se...
veeri..
tama oko mene..
a ja stojim i ekam...
s druge strane ceste..
stoji ljubav moja...
i gleda u mene
s tugom u oima...
No auti tolikom brzinom prolaze...
ne mogu do njega..
a tako bi htjela..
uhvatiti ga za rukav i povui..
nasmijati se vedro i viknuti cijelome svijetu..
volim te...
No bujica cestom prolazi
a kia sve jae i jae pada...
a mi..
promrzli i pokisli..
gledamo se..
ja sa vatrenom eljom da zagrlim te..
a ti tuan..razoaran..
No ja ipak volim te...
I pokuah prei cestu..
dostii te...
no auti prolaze..
nitko ne staje..
a kia samo pada..
kao da mi pokuava neto pokazati
kao da oplakuje nau prohujalu ljubav..
nekadanju..prolu...veliku..
I viknuh za tobom....
i ve u suzama molim da doem do tebe...
no neto se urotilo protiv mene..
protiv nae ljubavi..
i ja stojim..
pokisla...tresem se na vjetru i hladnoi..
i govorim tiho..
''...volim te...''
a ti...hladnokrvno stoji
i gleda u mome smjeru..
no valjda preko moga ramena...
u daljinu...
Odjednom Ona pretri cestu
i doe do tebe..
nasmije joj se i poljubi je u obraz...
okrenete se zajedno i otiete...
...
okrenem se naglo udesno...
kripa guma...udarac...
tama..
I dok preko ceste letim...
umrtvljena..krvava..bolna..
vidim tebe...i nju..zagrljene..
kako odlazite..
Jo padam...bolno..
glavom udaram u plonik i slamam se..
poput krhkog lista..
iako nisam niti blizu nje..
Mrtva...ubijena...zaboravljena...
leim u velu krvi...
na hladnoj i mokroj cesti..
dok kia lije preko moga uplaenog lica i
ispire rijei ''volim te'' sa mojih usana..
a ti odlazi..
kao da se nikada nismo poznavali...
Dolaze Oni...
jedan poloi ruku na moj vrat...
poraeno podigne glavu i odmahne..
nije preivjela...
odnose me..
kao to bi ovjek trebao nositi teret svojih vjerovanja..
odnose me..kao to majka nosi u naruju le svog mrtvog djeteta...
i djevojka plae nad mrtvim tijelom ljubavnika...
odnose me...
daleko od tebe...
Polau me u hladnu crnu zemlju..
natopljenu krvlju i vodom..
uspomenama...
Svi oko mene..zacrnjeni plau...
proklinju...
Vinui se poput duha...
aneo sam sada..
poput tebe svjetovnog...
u gledam oko svoje rupe...
vidim svoje tijelo u dubini
u drvenoj kutiji i crvena rua na nju poloena...
pogledam okolo..
tko bi to mogao biti...
I vidim spodobu...
koja tri...
crni plat za njim vijori i ruka brie suze na oima...
Nikada neu saznati jesi li to bio ti...
Post je objavljen 04.11.2007. u 23:29 sati.