Rasli smo kraj silne, velike rijeke
Ispraćali brodove na pute daleke
I dok smo se tamo bezbrižno igrali
Neki novi aduti su vrijednost dobivali
Povijest je počela pisati crne stranice
Podijelili su naše njive i oranice
Posadili na njima neke nove granice
Naše gradove pretvorili u posljednje stanice
Postali smo Montecchi i Capuletti
A ljubav ptica što ne smije da poleti
Svatko je podigao svoje zastave
Eh, lijepa moja, zastave nas rastave
Nismo mi mila nizašto krivi
I tek sad, kad odavno više nisam mlad
Opustošena srca i naboranog lica
Ponovo sa Petrovaradina
K'o na dlanu promatram odavno poznat grad
Iako nema onih tamburaša ni kazaljke stare
I dalje je čaroban Novi Sad
Post je objavljen 03.11.2007. u 15:59 sati.