Marketing
Mrtvi ljubavnici...
Ponekad poelim
da nita od svega toga
nije se dogodilo..
poelim da ti si samo san..
lijep poput pupoljka rue
i nestaan poput leptira
na laticama...
No tvoj je osmijeh tako blizu mene..
oko mene..u meni...
ispunjava me radou i suzama..
to postoji...
Zaboravit u te moda jednom..
kada drugi glas anela dopre do mene
sa neba...
tako tih i spokojan..mio...
Sklapam oi i nestajem u san...
tvoj me glas doziva...kroz tamu i hladnou..
no nazirem svjetlost...
tako arku i toplu..poput vatre to bukti na horizontu...
Nazirem tebe...tvoj obris...
vidim tvoju ruku kako mi mae..
i kosu kako vijori na vjetru...
I smijei se...
ujem te...
Potrim da dostignem te bre...
ti potri prema meni...
uhvati me u svoje naruje..
uhvati me vrsto..vrsto...
uzdigne me i zavrti...
nasmije se i poljubi me u obraz...
Zaplaem..od sree to napokon vidim te...
i zagrlim te ponovno...
i ponovno..
''Anele..ne elim da ikada vie napusti me...
obeaj mi da e ostati kraj mene...
obeaj..''
''Volim te..Ana...''
Ne elim vie biti puka sjena svojeg bia..
jadna crna sjena nadvijena nad svojim mrtvim tijelom
koji vapi za ljubavlju...
tvojom ljubavlju budalo mala...
Noima moji su te krikovi dozivali
i moje suze traile oprost...
no okrenuo si se..
hladnokrvo i bezosjeajno..
poput jelena to ponosno okree svoja plea i
tri u divljinu...
Zaista ne elim vie biti samo svoja sjena..
elim ivjeti...kraj tebe ljubavi..
Ali ako ti moju ljubav ne eli
ona nee tebi doi..
no onda ne oekuj da ti se vrati kad
bude sam u mraku
u iekivanju...
kao to ja sam...
uvijek bila...
Ne oekuj me...
Zaboravi me...
I tako zagrljeni..volim te..
i voli me...
i zagrljeni..
I suze nikako da prestanu tei...
nikako da smirim se...
A oko nas...
svjetlost...vatra ...
i mi...na tratini punoj cvijea...
ti...sa plavom kosom rasputenom na ramenima
i osmijehom u plavim oima..
ja...vjetar se nestano poigrava mojim kovrama...
suze u mojim plavim oima...
drhtaj u tijelu..u rukama...
krik ljubavi u srcu i snaga u pluima...
samo ljubav za izrei...samo ljubav za podati...
ljubav za nas...
Svijet je nestao...
svo je sivilo i patnja te tmurne tvorevine unitena..
a ti i ja smo daleko..
u mojim snovima...
tamo gdje je sudbina da ljubi moje usne
i govori da voli me..
Gdje ljuti se na mene da predobra sam...
i tjera me da naljutim se na tebe...
I u smijehu lupim te lagano i naljutim se..
A ti se slatko nasmije i poljubi me...
Tamo..
pokraj vjene vatre ljubavi...
tratina i stabala oko nas...
negdje u daljini tama..ali nas svjetlost obasjava...
Vjena svjetlost ljubavi...svjetlost za nas..
Koliko e jo gorjeti baklja..zapitam se..
i kao da je bez toga nemogue zavriti san...
Vatra odjednom bukne jae...
jae...
i ti se okrene u mahu...zagrli me jae..
''Neboj se malena moja...ja sam tu..''
I zakopim oi i zagrlim te jae...i tiho apnem...
''Volim te...''
Zatim..tvoj stisak popusti..
osjetim kako tvoje tijelo gori..
beivotno..mrtvo...
pada...
kao da nikada osmijeh nije bio na tome licu...
tako spokojan...
sada..
nita..
Samo lice...
nema osmijeha..ni boli..ni suza...
nema te...
Stojim...jo uvijek uplakana...
nad tvojim beivotnim tijelom..
stojim...
I ne elim jo jednom zaplakati...
kaem..
''Ljubavi....?''
No ne odgovara...
tvoje usne stoje mirno...ne pomiu se..
mrtve..
Odjednom...
zaplaem i ja ponovno...
kleknem pored tijela tvoga lijepog..beivotnog...
maknem ti kosu sa lica...
uplakana ...drhui....
Uhvatim te objema rukama za dlanove
i poloim na plea...
tako mrtve...
hladne..
ruke...
teke..
i mrtve...
Zaklopim ti oi...plave..
biserne...moje najdrae...
Zaklopim to svjetlo u mojim tamnim noima...
Pogledam te jo jednom..
tako spokojnog i mirnog..
u snu...
mrtvog...
Sagnem se..
i poljubim te posljednji put...
''Zbogom anele...''
I od tuge...umrem kraj tebe...
Od tada vijekovi su proli...
kia i snijeg padali po nama...
a mi nedirnuti...
spokojni..mrtvi ljubavnici...
Post je objavljen 28.10.2007. u 21:38 sati.