Ako jednog dana procitas ovo pismo ili stigne u tvoje ruke,molim te cuvaj ga kao najvecu uspomenu na nas.Konacno sam skupila hrabrosti napisatiti ovo pismo.Stvarno ne znam kako da ponem ,ali pisem sve ono sto mi pada na pamet.....Mozda nees svatiti niti jednu rije,ali kako vrijeme bude prolazilo saznat ces zasto ovo cinim.Zbunjena sam...Zapravo nisam sigurna sta cinim i u sta srljam...Radim najvecu gresku svog zivota,mozda,al na greskama se uci,pa cu i ja tako.Tesko je krenuti dalje bez tebe,svjesna sam toga,ali moram..!!!A samo je jedno ostalo nejasno....
Zasto si me ostavio?
Zasto si otisao bez pozdrava?
Ostavio si me samu.Zao mi je,ali vec cu ja tebe preboljet...Ali jos gore je to sto nismo sve rjesili.....Zauvjek cu te pamtiti...
VOLIM TE!!!!!

Odmah sam zguzvala papir i bacila ga.Suze su same krenule nisam ih mogla zaustaviti.To nije nedostatak snage da mu predam pismo....NE....Nisam mu htjela predati pismojer ce onda sve biti gotovo......Presuio bi izvor uspomena gdje snovi ne postoje....Ne bi sve vise sjecala tvoji usana lazima zavedenim.I dalje budim se da vidim tvoje oci,lik anela moje savrenosti....zelim da budem tvoja bez vremena i granica.Otrovao si mi usne vrelim poljubcima,

ugasio uspomene o kisnim danima...Zarobi me...Da budem tvoja oduzmi dah s moji usana...Dodirni me u zvjezdanoj noci otrgni mi krila,aneli oprataju....
![]()
Kao rua bez latica,nestajem u vremenu.....
Kao zora bez jutra,izgubljena u svitanju....
U izvoru uspomena,gdje snovi ne postoje....
Post je objavljen 26.10.2007. u 22:27 sati.