Marketing
Toše..vrati se...
znam da je ovo već večini zastarjela tema i da svima već ide na živce..al ja sam takva..
dok me ne prođe bit ću u šoku..a sad post:
tako sebično od mene..
trebao je umrijeti da bi ja počela pisat o njemu..
baš slušam razna razmišljanja drugih..
u podsvijesti sam ga jako cjenila..i bio mi je full dobar pjevač.
nikad nisam priznala da mi se sviđaju njegove pjesme jer me bilo strah kaj će drugi reć..
bio mi je bed..
to mi je mana jer uvijek imam onaj strah reć ono što mislim jer prvo što razmišljam je to kako će drugi reagirat..
evo,baš u 9.mjesecu sam frendicu zamolila da mi skine neke cool pjesme s neta i evo među njima je bio i toše-igra bez granica..
rekla sam frendici da nije za mene..
lagala sam,naravno.
njegove pjesme su mi oduvijek bile super.
i koja je got bila hit i bila je na radiu ja sam je voljela i bila mi je fora.
znala sam (i još uvijek znam) otpjevati bar 8 njegovih pjesama (neke znam skoro cijele,neke refren al zbilja znam) i uvijek bi ih pjevala doma.
sad znam da ispada glupo jer mu posvećujem postove a iz mojih usta nitko živ niš o njemu nikad nije čuo..
(osim mog pjevanja-samo moja uža obitelj)
i sad kao da se svi privikavaju na to,kao da je već prošlost..
kao da su svi to prihvatili..meni je to još uvijek nestvarno..
još uvijek čitam u novinama o njemu i ne mogu vjerovat da ga nema..
o njemu sam,dok je još bio živ,znala samo kako je makedonski pjevač,kak super pjesme ima,kak je u makedoniji velika ličnost i te neke sitnice..npr.da pjeva onu iz zabranjene ljubavi i slično..
toše je jednostavno bio toše..
tek kad je umro,saznala sam kaj je on sve radio za ljude i koji je on bio dobričina. dao je novce jednom dječaku koji je bolovao od raka za operaciju-spasio mu je život,svaki koncert mu je bio dobrotvoran,evo ovaj zadnji za škole u makedoniji-za obnovu (ak se dobro sjećam) i takve stvari.
onaj prvi dan,onog užasnog 16.10 nisam baš bila svijesna kaj se događa..
bila sam na izletu..i iako sam bila šokirana..pustila sam to..
no svakim danom i čitaju sve više novina,članaka,gledajuči na tv-u one emisije u spomen toši sve više sam bila izdeprimirana..
na obiteljskom radiu se tog dana bila svakih pol sata vrtila njegova "igra bez granica"..svaki put sam sjela u kuhinju,slušala pjesmu..
sjećam se točno kad sam je prvi put čula-
s starcima sam se vračala s mora doma i kak na moru radio slabo prima frekvenciju te stanice (obiteljskog radia) ipak se neš čulo. odmah sam je zavoljela i vukla papir i olovku iz jakne da zapišem te odlične riječi refrena..taj papirić mi je još uvijek u ladici,u stolu..
danas je 23.10. i ja se još ne mogu pomiriti da njega više nema..
sad znam da treba na glas uvijek reć koga voliš i cjeniš bez obzira šta će drugi reć.nije mi trebalo bit bed.bio je odlična osoba.
ovo što se sad piše da ga žele proglasit svecem..
ja sam za.
kažu da pravoslavna crkva može proglasit svece bilo koga ko je bio utjecajan u društvu (državi) i koji je činio dobra djela (a toše je bio i veliki vjernik) a ne mora napravit neko čudo.
baš smo danas u školi pričali
(u svlačionici sam zapela s izmješanim osobama i različitim stavovima u razredu) i svi imaju razna mišljenja.
spomenut je i đorđe novković za kojim se "nije tugovalo"
-što nije istina no naravno da se i za tošom tuguje jer je prije svega bio jako MLAD i cijeli život je bio pred njim a i činio je dobra djela i voljeli su ga iz različitih zemalja..meni je to glupo jer se oni dvoje ne mogu uopće uspoređivat.
dva različita svijeta..
i spomenuto je to kak je za papu I.P II. trebalo dugo da ga se proglasi svecem,što mi je opet glup jer je to posve drugačija vrsta "svetosti" (neznam kak da se izrazim) i to nije isto.(bar po meni)...
neznam..bilo je puno različitih mišljenja..
inače,ja bi trebala bit vjernik-katolik..
idem na mise,na vjeronauk..
nakon ovakvih stvari sve manje vjerujem u tog "svemogućeg" Boga
jer da je uistinu takav, da je tako dobar ne bi dopuštao ovakve stvari.
ne bi bio sebičan i ne bi tako uzimao živote mladih ljudi.
ovo govorim vezano za sve ljude koji umiru tako mladi i dobri.
primjer je toše jer je bio dobar,skoroman (kako kažu) i humanitaran.
bio je mlad i uspješan.
uskoro je trebao izdat cd na engleskom za strano tržište.
još sam čula i to da nije fer da toliko žalimo što je umro jer svaki dan umire milijun ljudi u Africi i u svijetu.
žalim za svim tim ljudima.i žale oni koji imaju srca,
al evo očito je taj netko gore toliko sebičan i želi nas učinit žalosnima i tužnima.uzima samo uspješne mlade ljude,dobre i poštene,one starije poštene i dobre ljude stavi da pate u bolovima i da s mukom umiru..
a oni pokvareni ljudi koju ubijaju,koji žele rat,koji siluju djecu i sve one grozote..većina ih na slobodi slobodno uživa..
mene to sve boli..
jedina želja mi je da umrem stara s večinom ostvarenih snova i da da dođem negdje gore (nadam se) s "Njime" koji upravlja cijelim svijetom i da ga dobim priliku pitat zašto.
zašto to radi i zašto k sebi uzima a nama oduzima tako dobre ljude..
jer..baš me zanima..
i zar je SUDBINA tolko okrutna da je On ne može kontrolirat??
zar je baš slučajno to s tim brojevima koja se pričaju i dal je njemu zbilja 26 bio uklet broj...
(već ste sigurno čuli-rođen 25.1.(25+1=26),umro je u 26 godini života,karijera mu je počela 1997 godine (1+9+9+7=26),umro je 16.10 (16+10=26) u 6 sati i 20 minuta (6+20=26),zbroj godina svih putnika u autu bio je 26 (2+6)(4+9)(3+2), a ono najgore-broj 26 obilježava znak OMEGA,a znači KRAJ..
zašto...
voljela bih znati...
TOŠE R.I.P.
važno:
*komentirajte mi samo u vezi posta ako ste ga pročitali,i to u jednom komentaru a ne u 10. (hvala)
*ako još niste,posjetite official website Toše Proeski
Post je objavljen 23.10.2007. u 19:28 sati.