Jedan od najvažnijih izvora za povijest Vrgorske krajine (posebno kasnosrednjovjekovne) jest Kreševska povelja iz 1434. godine. Tom je poveljom bosanski vojvoda i knez Donjih krajeva oko Sane i Vrbasa, Juraj Vojsalić vratio braći Pavlu, Nikoli i Vlatku Jurjeviću i Vuku Vukičeviću zemlje koje im je oteo velmoža Sandalj Hranić. Uz mnoga bosanska i primorska mjesta, u ispravi je spomenuto i nekoliko sela Vrgorske krajine. Ovdje neću prenijeti cijelu povelju, već samo glavne dijelove i dijelove koji se odnose na Vrgorsku krajinu:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Mi vojvoda Juraj, milošću Božjom vojvoda Donjih krajeva i ostalog, sinovac štovanog spomena veleslavnog gospodina hercega Hrvoja, a sin kneza Vojislava, sa svojim sinovima knezom Petrom i knezom Jurjem, dajemo na znanje svima i svakom čovjeku koga se tiče i do koga dopre ova naša isprava, da učinismo milost našoj braći i našim veleljubljenim: vojvodi Pavlu, knezu Nikoli, knezu Vlatku Jurjeviću i knezu Vuku Vukičeviću. Svima njima rečenim i ostalim njihovim nasljednicima potvrdismo sve njihove plemeništine i držanja gradova u kojima smo ih zatekli da vladaju. U prvom redu upravu i držanje grada Vratara s pravima , granicama i kotarima; upravu i držanje grada Novog s pravima, granicama i kotarima; upravu i držanje grada Kruševca s pravima, granicama i kotarima i u svemu u čemu ih zatekosmo da drže Srbe i Vlahe. K tome i pridadosmo njihovu plemenišćinu koju im je bio oteo vojvoda Sandalj. Prvo Baranu Vukčiću s braćom i Hlapcu Ružiću da drže: u Gorskoj Župi selo Dragljani s pravima, granicama i kotarima; selo Kozicu s pravima, granicama i kotarima; selo Hrašćane s pravima, granicama i kotarima; selo Vrhdol s pravima, granicama i kotarima; selo Zahojani s pravima, granicama i kotarima; selo Zahodi s pravima, granicama i kotarima...Potvrdismo im sve isprave i tvrđave koje su dobili od gospode bosanske i naših predaka. Sve što je gore napisano, naime, gradove, sela, zemlju, vinograde i šume, skupa sa kamenolomima i vodama, dajemo i potvrđujemo za naše nove i vjekovječne dane, kao što potvrđuju i naša gore navedena braća, naime veleljubljenim: vojvodi Pavlu, knezu Nikoli, knezu Vlatku Jurjeviću i knezu Vuku Vukičeviću, njima imenovanim i svim njihovim nasljednicima u vijeke vjekova. Za sve im darovano jamčimo svojom vjerom i ispravom s našim visućim znamenitim pečatom, da se gore navedeno ne može poreći niti promijeniti, niti ikada oteti zbog ijednog njihovog grijeha i krivnje, koje ne bi najprije ispitali vikar s fratrima, s nama i našim dobrim ljudima, kojima bismo dali glave odsjeć i oduzeti plemenšćinu ako bi bili nepravedni. Ako bi se dogodilo da koji od gore navedenih i pogriješi, neka se takvom odsječe glava a ostali neka žive i prebivaju u svim gore navedenim posjedima... Pisano pod Kreševom, mjeseca kolovoza, dvanaestog dana, ljeta Gospodnjeg 1434. godine.
Kako je vidljivo iz isječaka ove povelje, vrgorska sela Dragljane, Kozica, Rašćane i Zavojane (a uz njih i stari Vrdol i Zahodi (možda Zagvozd)) prvi put su spomenuta prije oko 580 godina, a nastala su vjerojatno puno prije. Usprkos dugoj turskoj okupaciji (kraj 15. st.-1690.) i brojnim drugim vlastima na ovom području, ta su sela uspjela preživjeti do danas.
Post je objavljen 20.10.2007. u 10:05 sati.