Kako brzo vrijeme, a s njim i ivot leti, shvatih danas po N-ti put. Ko da sam juer prestao pisati, kada ono vrnem se do tija - ne stranice i ugledah 54 dana neaktivnosti.
Dosta, puno, previe.
to se sve u sekundi ovjeku desi, svi ste se sigurno imali priliku uvjeriti. A tek 54 dana. Ehh...
Mnogo promjene (na bolje naravno), turbulencije, iznenadnih i manje iznenadnih dogaaja. Sve to ide pod kapu koju ivot zovemo. Uglavnom tu sam, za PC - jom u onoj staroj pogurenoj pozi u fazi kad smiljam redoslijed rijei u reenici. arene kristalie i to.
Kako sam arao stranicama blogosfere u posljednje dane, vidio sam mnogo postova u ast tragino preminulom Toi P.
Da, ljudska nas sudbina uvijek pogodi i natjera da se zapitamo emu sve ovo? Muke oko rodjenja, odrastanja, kolovanja, ivota, da bi sve nestalo u trenu. Bez nae volje.
Jedan dio hemisfere (pod ijim sam atorom i ja) objanjenje nalazi za to da : "Netko to od gore vidi sve" i da postoji ivot poslije ivota u kojem je ovaj trenutani jedna od usputnih stanica ka vjenosti...
U ovom sluaju mi smrt nije taka na i.. Iako je bolna i tragina. Ali neizbjena. Za sve nas.
Daklem Bog, Buddha, Allah, ili ti ve tko ili gdje Ga naziva.
Drugi dio misli da je sve u pustim brojkama i sluajnostima. Kao na ovoj stranici.
Poodwaddle Na kojoj su na osnovu statistikih podataka praenih godinama napravljeni izrauni koji se tiu ovjeka i njegovog ivota.
Prasak, pa evolucija i na neki (ne)objanjiv nain ovjek. U poetku pogrnut do zemlje, pa malo uzdignut, a danas uzdignut i iznad visina. Pa esto lupi glavom gdje ne treba.
Roenje, smrt, bolesti raka, HIV-a, malarije, i ostalih popratnih nuspojava suvremenog doba koje su pred nama crno na bijelo. Sve tono u brojku.
Zaista je mistino i udno ako umremo da u toj sekundi se brojka okrene i odmah nakon nje dolazi druga. I to je to. Na ivot u statistici.
Gregorian - "Stairway to heaven"
Post je objavljen 15.10.2007. u 18:32 sati.