Nakon podueg odugovlaenja, konano sam skupio tehnologiju, vrijeme i najbitnije inspiraciju, da u duhu izvjetavanja s ne tako davne Epopeja PanBalcanica, dostojno javim impresije s poetka moje jednogodinje edukacijske pustolovine!
Sve napisano je uglavnom u fazi prvih impresija, samo sirovo doraenih u oblik reenice... a i jo se muim s krekiranjem ove blog tehnologije...
Za poetak, studirati u MSc teaj (u Hrvatskoj prepoznat kao sufix-magisterij magistar iza imena i bez Sc., to god to znailo), MSc Water Science, Policy and Management (o znaenju ovoga poslije... LOL) u Oxfordu, UK, na punoj sam stipendiji: OSI/FCO Chevening (tj. Otvoreno drutvo i engleska vlada).
Slijetanje
U srijedu, 26.9. sam s naom ponosnom nacionalnom aviokompanijom i 32 kg prtljage (bez kazne za pretjeranu kilazu:) sletio u London, bilo je to jedno od burnijih slijetanja sto sam dozivio, pilot je skretao kao da je u dogfightu s Spitfire dok se priblizavao aerodromu, boni vjetar, kia, (prvi put sam iz aviona vidio drugi avion kako leti paralelno s nama)... ali je na kraju sletio a da nismo ni osjetili udar u pistu!! Heathrow, ogromni aerodrom, impresivno djeluje sa gomilom avionia raznih egzotinih kompanija naikanih uokolo... ali kada smo se spustili, sve je dobro organizirano, oznaeno, tako da sam se uskoro ukrcao u bus za Oxford!
U busu, tucet nas studenata i u pola toliko lokalaca, skuzio sam uskoro da nisam jedini iz Hrvatske, naime jos jedna cura mog leta i faksa, se zaputila u Oxford i to studirati isti smjer kao i ja!
Smjetaj
Prvi dojam pri silasku s busa, kia i vjetar, propuhalo me odmah, pomalo estoko vrijeme u odnosu na ono sto sam ostavio u Hrvatskoj. Vec udomaeni Kinez me uputio prema mom College - St Edmund Hall (http://www.seh.ox.ac.uk/)
Uglavnom, nisam se bas pripremio za pronalazenje koleda, lutao 15ak minuta i na kraju nabasao na pomalo diskretna samozatajna vrataca stare kamene zgrade. Ukratko, onako zadihanog i zbunjenog, portir me uputio na sjeverni dio grada, na moju sadanju adresu (Norham Gardens). Naime, u samom koledu zive undergraduates, a nas graduates su smjestili dalje, na sjever. Nemaju tipini klju, ve neto slino vojnim ploicama s ugraenim magnetom za prepoznavanje brave.
Inae, College je tvorevina specifina za Oxbridge, u kratko i iz moje perspektive, objedinjuje funkciju studentskog doma, menze i referade za oko 460 undergraduets + 250 graduates studenata. U Oxfordu ih ima 40ak, variraju po broju studenata i jos kojecemu, ali o tome drugi put.
Nakon pola sata, stigao sam u Norham Gardens, mirna ulica s ogromnim viktorijanskim (citiram) kuama, nisam siguran koliko tono starim, ali u potpunosti retro dojam ostavljaju :). Moja soba, sasvim pristojne veliine, na prvi pogled malo spartanska, (neloe), ali sa svim potrebnim djelovima, ukljuujui i umivaonik!. Kupaone, kuhinja i WCi su zajedniki, mislim da ima 17 soba u kui, sve skupa isto i uredno. Kao sto rekoh, ulica je jako mirna, najglasniji zvuk je pokoje zvonce bicikla i um procesora laptopa :). Pogled imam na ulicu, skoro svako jutro vidim kroz prozor vjeverice kako skakucu :), ali to su one sive, invazivne prokletushe :-(.
Prvo vecer sam, koliko mi je kapacitet Acer baterije dopustao dovrio domacu zadacu, naime utinice ovdje nisu kompatibilne s evropskim! Ujutro, osim dovravanja eseja u internet centru i konanog predavanja, krenuo sam rijesavati osnovne logisticke nedoumice i probleme kojih ima podosta:
Uticnice ovdje su trozube, ali konverteri su pristupacni, 3, srecom napon je slican (240V) pa ne treba konverter napona.
Telefon - sasvim legalno sam delokirao svoju Tele2 Nokia za 10 u mini internet centru. Telekompanije u UK su u raznim kriavim bojama (Tcom, Orange i Vodafone), ali unatoc velike propagande, definitivni Best Buy je Carphone Warehouse s kojim se moze zvati fiksne telefone u RH za samo 7 p po minuti :), a UK mobitele po istoj cifri koju imaju i kriave firme tj za 15p. Kakogod, svakom tko dolazi u UK barem na par dana isplati se kupiti njihov broj.
Bankovni racun je takodjer komplikacija svoje vrste, pozamasno vremena oduzme raspitivanje, potrebno je i pismo s koleda, pokazalo se ipak glasinom da ce nas banke podmiivati mobitelima da otvorimo raun. Najbolju ponudu (ne naplacuju nekake mjesecne takse i imaju VISA karticu) (a ima i najpoznatije ime) objektivno ima Lloyds, tako da sam njih izabrao.
Sve u svemu, osim ovih zaista egzistencijalnih stvari koje je sve trebalo ispitati (+ apsolutni prioritet kupovina bicikla!), College i University organiziraju jos cijeli niz raznoraznih Introduction lectures o svemu i svaemu i o zastiti od pozara cime su Opsjednuti! na kojima nisam saznao ita posebno korisno, ali koja su me sasvim uspjeno ometala u rjeavanju gore navedenih osnovnih logistikih problema.
Izlet na junu obalu
Odmah u petak, 2 dana nakon dolaska, moj smjer (30 ljudi) je imao organizirani izlet na junu obalu Engleske. Tijekom terena, spavali smo dvije noi u Swanage (otprilike nesto to Engleska ima umjesto ljetovalita na moru), u hostelu, sasvim pristojnom, vodali su nas po terenu, uglavnom pratili smo zahvate kojima lokalna, privatizirana, vodovodna kompanija, Water Wessex, manevrira kako bi bila unutar regulacija propisanih zakonom. Zanimljivo na poetku, kasnije se oduilo... Nasluali se hrpu o Bor(ing)eholes, Chalk i geologiji june Engleske. S obzirom da su ljudi uglavnom iz Social Background, sa svojih sam 20ak sati Geologije poslije objanjavao osnovnu logiku prikazane hidrogeologije ostalima! Ovo ipak nije master iz geologije, vec integrat svega, a predosjeam da e se uloge drastino promijeniti kada doemo na sklisko mi podruje prava i managementa. Najbitnije je da smo se svi iz moje grupe, Waterlings, upoznali i solidarizirali. Cine se svi ok, nemam prituzbi za sada!
Najfascinantnije, u UK je za odravanje kanala i obranu od poplava tj. ono sto kod nas obavljaju HVe, zaduena Environmental Protection Agency!!! Nisam mogao vjerovati! Istina da je Oxford bio poplavljen ove godine... ali inace sve funkcionira sasvim dobro.
Inae na ovom izletu, polako sam poeo spoznavati i svoju veliku, iako benignu zabunu! Naime, cini mi se da bas i necu studirati ono sto sam mislio da ce studij biti... Teaj je MSc Water Science, Policy and Management. Ja sam, fach-idiotski, uvijek taj Water otprilike doivljavao s gledita biologa, kroz rijeni ekosistem, a svuda u prospektima su navodili Water, ali nigdje nije bilo opisano sto misle pod water...! itao sam Course Abstract i im sam uoio povezanost sa Slatkim vodama, kao zagrizli limnolog nisam razmiljao o nekim tamo openitijim kursevima...
Tako da cu umjesto necega slinog Hrvatskim Vodama, sto sam originalno mislio da ce teaj biti, studirati dostavu vode ljudima tj pripremati se za ?Vodovod?, Tekiju i sline firme na nacionalnoj razini... Naime, kurs je o opskrbi potroaa svjeom vodom LOL. Ne alim za sada, osim te male promjene sve ostalo se ini hvale vrijedno.
Ostatak tjedna je proveo u rjeavanju logistike. Jedan dan sam bio s hrvatskom, biolokom delegacijom u Londonu :D. U velegradu trazio MP3 player, btw, kandala, cijelo UK, nema iRiver, marku koja se inace moze nabaviti na Trenjevci, udno je to UK trite, otilo totalno u mainstream (iPOD, Creative), a opskurne hi-fi firme koje preporuce prijatelji audiofili su izbjegle na internet trite!
Jo prije poetka studija, upoznao sam dosta ljudi, bivih, pa ovogodinjih UK studenata u British Councilu, pa OSI stipendista u Istanbulu, uglavnom grupe ljudi kojima po nekom kriteriju pripadam, ali s kojim je komunikacija tako kratkorona i limitirana, da su se osim par pojedinaca svi stopili u amorfnu masu poznanika. Taj trend se nastavio i u Oxfordu, naime, 0-ti tjedan je skoro svaki dan organizirano neto emu po nekom kriteriju pripada i upozna hrpu ljudi odsvakuda. Ipak, prvi dojam je da su adrese ljudi obicno bile fascinantnije od dojma koji su stigli ostaviti, tj povrno upoznavanje (tipa ime/zemlja/smjer/background/college/) tako da sam uskoro dozivio totalno zasicenje. Nije bilo istinskog dozivljaja neke druge kulture (osim britanske) kao tijekom Epopeja PanBalcanica. Introduction capacity normalnog covjeka jednostavno se ne moze nositi s nametnutim ritmom. Tako da uskoro situacija postane zamorna, iste uvodne recenice, premalo spontanosti, vremena i slobode za zapoinjanje iole opipljivijih tema, sto znai uglavnom identini ljudi, jako pristupani i susretljivi ali bezlini za poetak, a jedino to bi zaista zapamtio je povrna razlika kao drava ili regija odakle dolaze. Tesko je rei koliko se pojedini ljudi uklapaju u neki opi fizionomsko - etoloki stereotip koji mi/ja asociramo za pojedine drave / regije, ima neto u tome, ali ljudi se uglavnom uklope u Big Happy Family atmosferu koja vlada meu studentima.
Primarno drutvo mi je iz Hrvatske, ima nas oko 5 meni poznatih. Naravno, nema do domaeg, definitivno najugodnija atmosfera, i to ne samo zbog jezika! Ljudi sa smjera, 30ak nas je, grupa slina razrednoj, atmosfera slina biolokom pozitivistikom, solidarizirajuem mentalitetu :). Ljudi su iz svih djelova svijeta (osim June Amerike), ponajmanje biolozi (mislim da sam jedini biolog), od prava preko raznih menadmenta i kemija do environmental engineer ili slino. Uglavnom su svi negdje radili na projekima vezanim za vodu, iz raznih aspekata, iako nitko bas ne izgara za znanou (mozda najvise nekakvih altruistickih pobuda ima, kod nekoliko i cisto materijalnih). Mislim da nas se prijavilo ukupno 120, primili su nas 30, iako u trenutku kada su mi javili nisam mislio da je odnos takvi, pa se nisam ni veselio posebno, jer sam znao da je stipendija problematicna za dobiti. Tree, pomalo kontroverzno, je bilo drustvo sa mog collegea, St Edmund Hall. Prvi dojam kojih sam imao je cudan, iako je to vjerovatno zbog par pojedinaca u specifinoj fazi, koji nisu bas reprezentativni... kada budem pisao o Koledu, nastavak.
Inace, dan poslije Nedjelje 7.10., za kada je ovaj post originalno zamiljen, je poinjala nastava. Do sada (u British Council, Isanbulu, usmenoj predaji, Introductionima brojnim u Oxfordu) glavna poruka, uz pretjerani Ego-trip (da smo najbolji...) je bila otprilike: biti e vam jako, jako naporno, ali nita ne brinite multiplicirana otprilike na 3. potenciju.
Tako da s im god nas doekali i to god traili u ovih iducih 8 tjedana, ne moze biti strano kao ono to smo podsvijesno ili svijesno iscenirali i ocekivali!
Inace, stvarno sam zadovoljan ovdje, prvi dojam grada, drzave, drustva, faksa... je potpuno pozitivan, a eventualne zamjerke su vise na razini simpaticnosti nego iritantnosti!
O dojmu grada, koledu, Sveucilistu i prvom tjednu i openito o drutvu na otoku, u nastavku...