... milijun rijei se raa u mojoj glavi okupiranoj mislima i razmiljanjima.
praznina popunjava moja prsa optereena pokuajima da se promijenim., da zaboravim.
teak teret nosim na leima slomljenim tragovima nade da u uspjeti sakriti oiljke bieva stranih pojava ubijenih besciljnim pogledom mojih oiju.
ne znam kako da objasnim sve reenice izreene u namjeri da te povrijedim., kako da opravdam djela sa kojima pokuavam zariti koplje duboko u plamen tvoga srca rasipanog u komadie razasute po svemiru..
osjeam enju u tvojim ustima okusa gorine koja truje ljubav prema drugima.
... osjeam iskre vruine na tvome vratu prikovanom okovima zlih namjera nepoznatih, nikad vienih spodoba..
zanima me., piem li pismo ili je i ovo samo izljev jada i slabosti koju osjeam predugo., preestoko?..
da li u ovim rijeima uspavati nebo i osloboditi uspavanke poloene na jastuke koji ne govore?..
... ili u samo navui zastore crnih oblaka obuenih u jesenje jutro obasjano sjajem plavih cirkona usaenih u moje oi proarane sivilom dana..?...
... piem li pismo ili je to samo iluzija proarana apatom grebena oblivenog krvlju slanih dubina?...
ne piem...
Post je objavljen 11.10.2007. u 16:20 sati.