Marketing
Storm on the terraces...
Jedna od napoznatijih stvari iz rimskog vremena svakako su gladijatori, borbe meu uglavnom robovima na ivot i smrt koje su se odvijale unutar amfiteatara, a koje bi sa nestrpljenjem promatrala velika gomila gledatelja i oduevljeno uzvikivala, i naravno, na kraju svake borbe, gotovo redovito traila smrt. Mnogi psiholozi, sociolozi i razni drugi strunjaci pokuavaju objasniti taj poriv za gledanjem tueg ubojstva meu antikim graanima, naelno istiui kako su dananji ljudi od toga napredovali, iako je vrlo lako dokaziva injenica da nisu.
elja za gledanjem tueg smaknua protezala se kroz srednji vijek javnim smaknuima i izvrenjima smrtne kazne, nastavila se javnim vjeanjima u nedavno doba, a danas gotovo da nema irokoj masi zanimljivog filma u kojem ne gledamo umiranje barem desetak ljudi. Uostalom, ne treba zaboraviti da je jedan od najgledanijih dogaaja bilo vjeanje Sadamma Husseina. Jednostavno, koliko god mi to pokuavali sakrivati, u nama jo uvijek postoji onaj praiskonski, ivotinjski nagon za krvlju.
Nedavno smo svjedoili neoekivanoj pobjedi Dinama protiv jednog od najjaih klubova Europe svih vremena, i to na njihovom terenu. Trebao sam ii na tu tekmu, al naalost, radi upisa na fax, ni od toga. Nakon toga jo smo jednom vidjeli natpise o navijaima kao najgoroj stoki koja postoji meu puanstvom. Osobno poznajem mnogo navijaa koji bi s pravom mogli nositi naziv hooligani, bilo Armade, Torcide, BBB, ili stranih grupa poput Green Dragonsa i Headhuntersa. O njima se uvijek govori kao o najgorem ljamu, i to uglavnom govore oni koji nemaju pojma o tome kakvi su ti ljudi i to su.
Dati u primjer jednog headhuntersa, inae jednog od osnivaa te grupe, kojeg poznajem ve nekoliko godina. ivi u Londonu, tamo je stranaki aktivist, otac petoro sinova sa enom sa kojom je ve godinama u braku. Ima stalni posao i intelektom je na sasvim zavidnoj razini.
Sada se postavlja pitanje, zato ima potrebu sudjelovati u neredima, tunjavama i obraunima radi nogometnog kluba? Odgovor je uglavnom vrlo jasan. ovjek je eljan adrenalina. Najbolji primjer za to je moj prijatelj V. iz torcide. Osim to prati nogomet, sudjeluje u brdskom biciklizmu, alpinizmu, skaknju sa visokih zgrada, mostova i tornjeva svezan alpinistikim pagom i jo raznim drugim ekstremnim sportovima od kojih normalnom ovjeku bude jeza samo od gledanja. Zbog toga spaja ugodno s korisnim. Voli svoj klub, simbol pokrajine iz koje potjee, te stoga nema nikakvih dilema kada se treba fiziki razraunati sa protivnikim navijaima, kada treba ii kroz najopasnija i najzloglasnija podruja protivnikih navijaa ili jednostavno imati dobar izgovor za avanturistiki izleti. Takvi ljudi nisu problem, problem su oni koji zapravo nemaju toliko srce, nego idu na utakmice zato da bi se dokazali drugima, pa onda napadaju u velikim grupama nekolicinu ljudi, naoruani bocama, palicama i noevima kako bi nadoknadili svoj nedostatak hrabrosti, ili se izivljavaju nad imovinom, poput autobusa, tramvaja i sl.
Naravno, ima onih kojima je pak hooliganstvo samo izgovor da izbace osobne frustracije i bezobzirno razbijaju i izazivaju tunjave, ali takvi su sada druga pria. Ja ovdje govorim o onima koji navijaju za svoj klub, te koji e se i potui za njega. Ne zato da drugoga razbiju ako navija za drugi, nego zato jer to dozivljavaju kao svojevrsnu sportsku aktivnost. Ako se Filipovi i Minotaur smiju boriti u ringu, i gotovo se tui do smrti, zato se ne bi isto tako potukli navijai razliitih klubova, na ugovorenom mjestu, deset na deset, ili dvadeset na dvadeset?
To je jednostavno takav nain ivljenja, ispucavanja adrenalina i uzbuenja.
Svaki mukarac, koji je barem jednom doivio situaciju, da gleda oi u oi sa osobom sa kojom se zakaio, te mu se pribliava, dok krv u venama vrije poput vrue kupelji, a adrenalin kao da probija kroz tjeme glave na van, koji je potom zamahnuo, i osjetio pod svojom akom otpor glave svoga protivnika, ali i osjetio kako je kad sam dobije po glavi, te koji je doivio uzbuenje koje nastaje kad ti protivnik pada pobijeen, zna o emu govorim.
Zanimljivo je kako ih se kritizira kada napadnu policiju. Ali budimo realni, tko od nas nije barem jednom imao probleme sa nadrkanim drotovima? Kao da sam im ja kriv da imaju malu plau dok se etuckaju u tijesnim uniformama u koje ne stanu njihove pivske trbuine. Ponekad ti drotovi ni ne zasluuju nita drugo nego dobre batine.
Ne smijemo zaboraviti, da se upravo na tribinama stvara prava ljubav prema klubu, upravo tamo suze teku kad klub gubi, a veselje se stvara kad klub pobjeuje. A izmeu ostalog, raa se i puno toga to samo moemo gledati i diviti se. Sjetite se podrke Klasniu na kantridi, prilikom njegove operacije bubrega, kada su se navijai potrudili da Ivan zna da nije zaboravljen. Sjetimo se i kad su jo poeli navijai prozivati Mamia, a novinari su se sjetili tek nedavno. Da ne spominjemo Grgia i torcidu. Meni je osobno bio najzanimljiviji komentar jednog BBB-a nakon nereda u Austriji, kad je rekao "bolje da vas mi izbacimo svojim neredima, nego da se opet osramotite u Europi". Gledajui tekmu protiv Hazara, zaista mi je bilo ao da tako i nije bilo.
Post je objavljen 09.10.2007. u 18:13 sati.