jo polake od otrova koji plazi venama
polagano teku stanicama odlazeeg ljeta
dok se depresija smijei kao jedina maskara
koju u staviti na trepavice onako ovla i enski
zamiljajui da sam jo privlana osmijehom geje
polagano teku prolaznostima svjetla u daljini
grizem kilometar po kilometar nesreeno
drhtavo unosei u sebe jo jednu tabletu za sreu
na prepisani recept osobnog lijenika
divna je ova jesen kao utopljenik umatam se u tvoje ruke
ovisna o tebi kao o najopojnijem opijumu dok mi
kathak plesaice pleu po mislima vilovito
ogledajui plamene odsjaje u tek roenoj lokvi mutne vode
polagano teem tranicama dok vlakovi razjapljuju svoje
zube gledam kako umiru umiru te ptice objeene o ice
vjetra i osjeam polaganu vrtnju zemlje dok vrtoglavica postaje
jedina moja postaja za snove
dok te ekam na rubu sumorne ulice znam napisat u sutra
neto ljubavno uzet u boje i kistove onako kako osjeam
boja do boje jabuka do smokve i nahranit u te poljupcima
zamiljam da sam jo uvijek privlana u svom jesenjem kimonu
dok korake mi briu magle
a tirkizni suton vue se nad naim jezerom
Post je objavljen 06.10.2007. u 17:55 sati.