Marketing
Aficionado 's practical magic
Mrak.
Dah mi otkriva are na staklu koje sam netom izvukla prstima.
Njegovo ime zasjaji. Zbog svijea na hodniku. Rukavom preem preko stakla.
Nestao je samo na staklu jer zaujem njegove otre korake.
Srce je krenulo galopom negdje lijevo uz moj vrat. Polako. Nisam nauila sve to samo zato da sada odustanem. Bilo je to prvi put da smo u istoj prostoriji. Krenuo je tono prema mjestu koje sam mu navrljala na papiru juer.
Oekivao je neto sasvim drugo a na svijetlo svijee ravno pred njega izala sam ja.
Strah i ushit pomijeani vritali bezglasno kroz mene. Drhtala sam. Ovdje je, napokon.
U ruci iza lea stisnula sam svoj tap. Vrijeme je, vrijeme.
- Tko si ti, ne poznajem te -
Progovori tiho skidajui rukavice, tap je odloio uz policu kraj koje smo stajali.
Pogledalo me malo metalno zmijsko oko. Proroanstva su svjetlucala u svojim kuglicama.
Nisam nita odgovarala. U sebi krenem odbrojavati od deset do jedan. Na jedan poinje moje vrijeme. Napokon.
- Tako dakle, tiina. hm. -
Mislio je da utim jer su mi tako naredili, nisam mu ni najmanje bila vana.
On je oekivao podatak. Onaj koji sam ja izmislila samo da ga dovedem ovdje. Dani uenja i vjebe isparili su iz mene. Sve to sam znala bilo je spremno, ovdje i sada pomijeano sa strahom i nevjericom da je on zaista tu.
Povue kapuljau sa glave i jednim pokretom rezvee plat koji samo sklizne dolje.Duboko u meni oteo se uzdah.
- Nemamo previe vremena, vi imate ono to nama treba, predajte mi to. -
Pruio je dlan i ekao.
Lagano napravim kretnju rukom kao da u mu neto dati no sa drugom naglo uperim tapi u njega i viknem:
- Imperius !!!!!! -
Ja, nearobnjak, uperila sam improvizirani tapi u Smrtonou i izvela neoprostivu kletvu.
Pojavi se bljesak, vrlo kratko i magliasti dim polako se raspline. Uplai me to su svjedoanstva posvuda oko mene zasvjetlila u svojim staklenim baloniima. On je stajao mirno i gledao me. Izgledao je kao da se nita nije dogodilo.
Po nekim pravilima trebao bi se nalaziti u transu ili polusanjivom stanju i biti u potpunosti podloan mojoj volji. arolijom njegova je slobodna volja nestala.
U prvi mah bila sam ushiena to sam to uspjela. Od knjige koje sam ukrala iz ministarstva, preko neprospavanih noi i pokuaja mahuckanja tapiem pa sve do male urote koju sam prestravljena namjetavala preko nekih ljudi u Ministarstvu. Uspjela sam kako se ini izvesti aroliju.
Ispustila sam zrak. Napokon. Osjetim bol olakanja u pluima. I opet strah.
Izgovorim mu ime. Odjeknulo je meu brojnim policama ali on se nije pomaknuo. Uspjela sam. Osjetim vruinu iz utrobe kako se probija do koe. Vrhovi prstiju mi titraju od krvi i nestrpljenja.
Priem sasvim polako i podignem ruku prema njegovom licu. Gledao me ravno u oi. Disao je. Ali nije se micao.
Prislonim svoj dlan na njegovo lice. Zatvorim oi. Ovo mi je moglo bit dosta. Mogu se sada okrenuti i pobjei i ivjeti samo od ove sekunde sjeanja. Ali to bi napravila ona kukavica u meni.
Moda ovo i nije hrabro,skrivati se iza arolije i upravljati njime. Ali kao da bi me bez toga i pogledao. Ah, on nikada, zaboga, to nikako ne bi bilo u njegovom stilu.
Pomaknem mu kosu sa lica. Sasvim polako. Naslonim glavu na njega. Privuem se cijela uz njegovo tijelo. Mirisao je arobno, otro. Tkanina je bila meka, vuna vjerojatno. Tako mekana.
- Zagrli me. -
apnem.
Oi me zapeku od navale suza koje vrue skliznu niz lice kada me zagrlio. Iako sam ovo to se dogaa ukrala, osjetim nevjerojatnu slobodu. Bila sam u zagrljaju ovjeka kojeg sam toliko eljela oduvijek.
Svaka eterina misao postala je stvarna. Ovdje , sada. I pustim minute neka traju, zavrtim ' at last' taktove u glavi .Bez urbe.
Naslonim svoje lice uz njegovo. Osjetim dah na svom vratu. Srce kako udara negdje u dubini, mirno kao da me uope nema, protutea mojem koje samo da ne iskoi.
Sretnem mu pogled. Njegove predivne plave oi. Da postoji boja koja se dobije mjeavinom plave i smee nazvala bi tako prostor koji se obojio izmeu naih lica.
- Poljubi me . -
Poljubio me.
Nestala sam.
Izgubila sam se negdje u svojoj glavi u nekom oblaku, u glazbi koju sam sama producirala. ON,njegove ruke, njegove oi, usne, on cijeli bio je moj. Odjednom osjetim bol, negdje u srcu. Osvjetavanje, da je ovo lano ba kao i pomisao na to.
Jer je ukradeno. Jer on to nikad ne bi sam napravio. Jer nas dijele svjetovi,realnosti, jer je on zao a ja si laem da sam dobra, jer je ovo samo jedna arolija koja se nesmije koristiti.
A tako mi je divno u ovom trenu, trenu koji ne postoji a osjeam ga.
Tresak me osvijesti. Njegov tap pao je na pod i sruio proroanstvo. Zmija uvijek sve upropasti, pomislim dok je stisak oko mene poputao.
On zatetura i uhvati se za policu. Ponem bjeati. Nisam imala pojma kako se Imperius ponitava. Znam samo da se moe blokirati ali za to mu nisam dala priliku. to e sada biti sa njim. to sam napravila. Moda ga netko iz Ministarstva nae. Jak je, izvui e se, utjecajan je ne mogu mu nita.
Dok sam tako petljala mislima padnem. U slow motionu vidim proroansto kako pada sa police iznad mene. U trenu kada je trebala tresnuti na pod ruka je uhvati.
Sjedim na podu, panino uzduui sve bre i bre. Iz mraka iskorai on. Vratio je kapuljau na glavu. Nisam znala to se dogaa. Pogleda me hladno, lagano rastvori usne koje su me jo malo prije ljubile. Nesvjesno prinesem dlan ustima, da zadrim toplinu i sjeanje. Nije me bilo strah.
On stavi kuglicu na svoje mjesto i pomogne mi da ustanem. Stajao je miran neko vrijeme.
- Oprosti -
Kaem i potrim prema izlazu.
Na vratima jo se jednom okrenem. Nije ga bilo. Okrenem se natrag da otvorim vrata. Stajao je predamnom drei kvaku u rukama.Ukipila sam se. Otvori vrata i nagne se tik do moga uha. Kroz njegovu vunenu kukuljicu koju je navukao preko lica i um krvi u uima ula sam kako je rekao.
- Nearobnjaci ne mogu izvoditi Imperius kletvu. -
Osjetim njegov dlan na licu samo na tren. Zatvorio je vrata zamnom.
Rijei koje sam ula odzvanjale su mi uima dok sam trala tamnim hodnikom.
Vani me zabljesnulo sunce moje ulice.
Unitim putoklju. Zakopam ga u parku. tapi dobacim psiu koji je skakutao oko mene.
Sjednem na ljuljaku i zagledam se u sunce.
Grijalo mi je lice ba kao njegovi dlanovi. Ostavila sam arolije u knjigama.
Nearobnjaci ne mogu izvoditi kletve.
Neto najlijepe to sam ikad ula u ivotu. Iz susjednog dvorita na radiju je upravo poinjala pjesma.
- Susjed, pojaajte! -
Viknula sam.
Pojaao je i ja sam na ljuljaki do zadnjih taktova sa blaenim smjekom nogama dodirivala sunce.
Post je objavljen 03.10.2007. u 18:45 sati.