Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arachidus

Marketing

Na zemlji (kronike jednog tupana, vol.2)

Eto drugog dijela Rastislavovih trabunjanja o stupovima, nekako sam znao da će biti o njegovoj nedavno preminuloj baki, pa ste pozvani izraziti mu svoju sućut..


Tipkao: Rastislav


Najdražoj starici. Nisam upoznao pošteniju osobu u ovom životu.



Fascinantna je činjenica kako brzo izgubimo tlo pod nogama. U jednom trenutku plutaš po oblacima, dok ti je već u drugome Bog, Alah, „viša sila“ ili u što već vjeruješ, otfikario krila, strune ili što te već drži na visini, pa si prisiljen brzinom većom od 10xg (iliti 10 x 9.81 m/s) strmopizditi se na majčicu zemlju i utonuti u vječni san. Odlaziš na „vječna lovišta“, u Vallhallu („gdje ratnici žive vječno“), Raj, Pakao ili Čistilište, Had ili u neku treću, „imaginarnu“, zemlju „snova“.

Većini je sreća što vjeruju da ima nešto na kraju tunela. Ali, što je s onima koji ne vjeruju? Anyway, u mom slučaju je stvar ovakva. Ova starica je bila zdrava k'o dren (izuzev posljedica ranjavanja u tzv. „domovinskom ratu“). Čitav život je s mukom i nedostatkom financija odgajala dvoje predivne i nadasve pametne djece (ujaka i majku) kao samohrana majka, jer je djed liječnikovom pogreškom preminuo jako mlad. Taj život je provela u konstantnoj molitvi po nekoliko puta na dan, između farmersko-stočarskih poslova, odgajanja i školovanja djece i redovitih odlazaka na tržnicu kako bi prodala nešto sira, jaja i mesnih proizvoda, ne bi li na taj način djeci olakšala prividno blagostanje. Naravno, mukotrpan rad ju je ojačao i pojačao joj imunološki sustav, tako da je to bila jedna žilava osoba (one tough lady). Tko je očekivao ovakvo nešto? Ako i jesmo, mislili smo da će biti za nekih 10-ak godina, u skladu sa njenom kondicijom i zdravstvenim stanjem. However, we thought wrong. Jednog dana se samo skljokala na pod, bez ikakvog razloga. Doktori su rekli da je riječ o blagom moždanom, te da bi se trebala oporaviti bez problema. Ključna riječ – trebala. Prošlo je nekoliko dana, oporavak je bio brz, da bi nakon toga svega, kad su svi mislili da je sve „high five“, došla obavijest da je preminula. Kad mi je stari javio tog jutra, došlo mi je da zapušim, a vjerojatno bih tako i napravio da sam imao cigare ili nekoga tko puši pokraj sebe. I dalje jedan dio mene misli da se radi o jako neukusnoj šali i da će me svaki tren netko nazvati i reći „prvi april!“ ili nešto slično, te da ću, čim dođem doma, čuti ju kako se smije svojim poznatim hihotavim smiješkom. Istina je što kažu da najbolji odlaze prvi.

Molila je svaki dan…nadam se samo da joj se isplatila ta molitva.


Počivala u miru, starice draga. Večeras pijem u tvoje ime.

Fin (opet, tu bi kontinjud)


p.s. kronike su produkt mojih emocija (muči Arachiduse!). oni koji su slabijih živaca, mogu slobodno preskočiti, jer su namijenjene onim njonji-njonji situacijama, kad te udari nešto. Meni se to događa iznenada, tokom cijele godine (za razliku od Archyja), tako da ćete se još ovoga nagledati. Hopefully, not too much. For your's sake and mine.

Post je objavljen 01.10.2007. u 17:29 sati.