Marketing
Wings of Destiny
Dolina smrti
doziva...
nevinim glasom ljubavi...
nemoj otii za njom...
Nemoj umrijeti u njoj...
Vjetar nosi..
miris crne rue...
miris patnje...i boli..
miris suza...
uzdie ga visoko u nebesa...
sputa u stranu...
primie tlu...
i vitla nanovo u zraku...
Miris tebe..
igra svjetlosti i mraka...
sudbina...igra svijeta...
Jedna slika...
livada...
visoka trava savija se pod naletima vjetra...
stabla u daljini..
i samo jedna mala nestana crnogorica usred istine...
Klavir...pored tog usamljenog stabla..
klavir velik poput orlovih krila...
crn poput ugljena...
a glazba...
simfonija pakla i raja...
no nikog za glasovirom...
tipke se pomiu same...
I prooh prstima po tipkama..
no nieg..niti vjetra..niti ruku..
tipke se pomiu same...
Sjedoh i pogledah prema mjesecu...
Tamo, na brdu...
spodoba crna...
skut vijori na vjetru..
kapuljaa preko spodobine glave...
ma u lijevoj ruci...
Oruje...sjajno poput sunca...
isto poput suze...
sigurno teko poput kamena...
Tada..
spodoba ugrabi objema rukama velianstveni ma..
i spremi ga u korice opasane na desnoj strani...
Jedan korak...
i krene prema dolini...
Dolina smrti...
dolina boli i patnje...
suza..
dolina zaborava...
Ne maknuh se s mjesta...
tek to spodoba doe do mene...
ne vidjeh to krije kapuljaa...
dok
vrsta i njena ruka ne primi me za dlan...
pokloni se i klekne...
ne ispustivi ruku...
Samo prsten vidjeh na njegovoj ruci...
bio je srebrni..a krasio ga je divni crni kamen
na kojem se mjeseeva svjetlost presijavala i sjala...
Poljubi ruku moju
kae...
'' Dolina smrti...
dolina boli i patnje..
suza...
Dolina zaborava...
Jesi li zaboravila...?''
Ne nasmije se...niti pogleda me u oi...
ili barem ja ne mogoh vidjeti...
'' Zaboravila to, strane..?''
Tada zauh podsmijeh...no kratak..
zabrinut...i ree..
''Dolina smrti...rekoh...
Jesi li zaboravila smrt..
i patnju i bol..
suze...
Zaboravi li ponekad zaboraviti...?''
Sine mi tada...
o tome zbori stranac...
o ivotu mome...
no zato...
Raj bi trebao biti mjesto za poinak..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
suza..
dolina zaborava....
''Jesi li zaboravila!!!''
ree on glasnije..
a ja od straha ustah...
no stranac ne puta moju ruku..
ve ju vrsto dri...
''Ne poznam te, strane.
Nikada ne mogu zaboraviti ono to jesam
i ono to jednom bih..''
''Dolina smrti...
vapaj donosi smrtni...
dolina patnje i boli...
i suza...
ostavlja u tebi..
samo suze...
nikada ljubav...
Dolina smrti..
svih smrti obavija..''
eznuh za slobodom..
isupah ruku iz vrstog stiska...
i potrih...
brzo koliko mogu..
koliko um moe izdrati...
A spodoba ve ispred mene stoji...
kapuljaa ispade s glave..
i u mene gledaju dva crna oka..
nasmijeena..
podmuklo nasmijeena..
''Dolina smrti..
od nje nitko ne bjei..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
i suza..
Dolina smrti ne oprata..
Dolina smrti ubija..
i samo smrt donosi..''
A ja se okrenuh...
eznutljivo traim spas...
no nigdje stabala...gdje se mogu skriti..
nigdje pomoi..nigdje spasa...
Samo vjetar jo je ivio...
i kosa moja vijorila...
miris cvijea...i voa...
pamtim taj miris..
tako svjetovan i osebujan...
miris...
A spodoba gleda u mene...
ne sputa svoja dva crna oka s mene...
podsmijeh jo je uvijek na njegovom licu..
onaj straan podsmijeh..
koji stvara jezu u ilama...
i od kojeg trnci prolaze tijelom...
Onaj zloban pogled...
straan i zlokoban...
Zatvorih oi...
glazba dosegne i taj kutak...
pustih da me ponese...
tako je najbolje...
i rekoh...
''Proklet bio zaborav
to tjera nas da sudbinu zamjenimo s glupostima..
proklet zaborav i sudbina zajedno..
jer tjeraju nas da radimo gluposti...
Prokleta bila ljubav...
ljubav i njezina dva crna oka...
i pogled pun gorine..
i srama...
i osmijeh zlokoban..
pun boli..
Proklet bio ovaj svijet..
nerazumljiv..
neitko pisan i krivo vien..
prokleti oni koji ne misle svojom glavom..
i putaju da ih osjeaju povedu u nebesa..
Proklete emocije..
i suze...
i bol koja nikako da napusti moje srce...
Proklet bio svijet..i sunce..i mjesec..
da nikada vie ne zagrije nas suneva toplina...
i njegova svjetlost ne osvjetli na put..
Proklet bio mjesec..
dok trim cestom..
a pored mene mrtva tijela lee..
mrtav tijela prijatelja...
samo tako...naputena..hladna...lee...
A mjesec me prati..
i opet ujem onaj smijeh pun zla i gorine..
smijeh koji donosi samo zlo..da vlada zlime...
Proklet bio dan..
i proklete sve neispavane noi...
proklete zvijezde...
varalice...laljivice...kradljivice..ubojice...
Prokleti snovi...
i uspomene...
no proklet bio zaborav
jer ako te zaboravim..
sama u biti prokleta...''
Post je objavljen 30.09.2007. u 23:19 sati.