Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Stambena bena

Pred nešto više od pet godina stara mi je uplatila tisuću kuna na neku banku i rekla, sine, sad buš si svaki mjesec plaćal stambenu...
Kako me zatekla između dvije pive, nisam skonto o čemu se radi, ali sam pomislio da je na neki način konačno došla do para i da ćemo od sad u dućanu moć kupovat više od jedne kokakole tjedno.
Naravno, oduševljenje je splaslo kad sam shvatio da mi se od profesorske plaće svaki mjesec automatski skida šestina iste i ide negdje na račun dok je obrću neki kravataši.

Srećom, vremenom sam mijenjao poslove ko gaće, plaća je rasla i više nisam ni primjećivao da mjesečno 500 kuna ide u čarapu, sve dok mi jučer nije došla obavijest da mi stambena štednja ističe početkom idućeg mjeseca.
5.250 eura i mogućnost dizanja stambenog kredita na još tolko s navodno sitnom kamatom od 4%.
Da sitna...

Tu dolazimo do problema.
Živim u stanu od staraca koji su otišli na more čuvat bolesnu baku (Kate, sretan rođooo!), s mogućnošću povratka u brlog koji će još 16 godina biti otplaćivan državi od strane mene.
Ne znam otkud bi prvo počeo sa sređivanjem, jer zgrada datira iz doba kad se za pričanje viceva o Tiletu i klempavim ušima Kardelja išlo na oduži prisilni izlet na rapski arhipelag.

Prozori su čista Kuća duhova iz Alan Forda, parketi ko kraševe napolitanke, instalacije ko vafli, linoleum ste vidjeli kad mi je pala rajngla s paeljom, vrata umiru, zidovi ko prhut od gubavca, kuhinja ko ova iza ugla u Branimirovoj, na tepisonu bi Marija Curie mogla magisterij obranit...
Apropos stana, trebao bi dvije studentice na jedan dan da napravimo generalku – jedna na 12 prozora, druga na pločice u kuhinji i prašinu općenito, a ja radim kokice, točim pivu i solnom kiselinom vraćam prvobitnu boju zahodima!
Zašto studentice?
Eh pervertiti.
Zadnja teta kaj je čistila pred x godina nam je popalila uvezenu drugu godinu SAM - svoj majstor...

Istovremeno, još pišljivih devet rata i Clito je moj!
A ne bančin.
Jebote, skupog li rent-a-cara to kupovanje novog auta na kredit.
Iako sam pristaša teorije da je automobil nešto što ti pomaže brže doć od točke a do točke b (a ne produžetak penisa), mislim da bi se nakon pet godina trebalo uzeti nešto novije.
Pa mi je to drugi dio dileme, prvi je dal počet rušit stan i bit rob polupismenih majstora koji zarađuju duplo od nas s diplomama i još su bahati i nikad ti ne naprave ono što si im rekao, sve traje duplo duže a račun je na kraju trostruk.
Već čujem hemiće – alo gazda Riba! Eto nas, čujemo da se nerviraš pa navratili...

Treći dio trileme je - kupit dionice ili ne.
Ahahaha, svi dobivaju, nemreš fulat, za godinu dana bez mrdanja prstom eto ti 500 eura.
A u ušima mi odzvanjaju riječi mog starog – sine, mi smo ti Jakopovići, nikad mi ne bumo imali para...
Za stan nema žurbe, Clito neće propast, kupim li dionice, srušit će se satelit ili ko zna kaj i garant će propast, ali rajca...
Pa zašto onda ne odgodit sve na godinu dana?

E sad.
1. Stan mi se ne da sređivat jer me ionako nema doma više od sat vremena dnevno osim spavanja, ne da mi se ništa delat polovno, a za kompletno preuređenje bi mi trebalo 30.000 eura i klon s čeličnim živcima na šest mjeseci.
2. Auto mi se ne da mijenjat jer još jedan kredit i one sluzave ljigave face jadnih bilježnika ne bi podnio.
Najprecjenjeniji posao na svijetu.
Osim čuvara državnog pečata.
I onog megafikusa Franje Arapovića u saboru...
3. Kad se sjetim onih likova poput Mudinića i Valjentića i skužim da već godinama beskrupulozno sišu moje krvavo zarađene pare, odmah izgubim volju za ičim, pa makar to izgledala laka lova poput dionica.

A da dam otkaz i odem na Kubu, pa skakućuć preko Jamajke i Trinidada naglo sjeverno u Meksiko, pa na turneju hramovima Indiosa preko srednje Amerike, red Kolumbije, red Venezuele, pa kako zore sviću u Macchu Pichu, na vince i pile kod naših u Čile, pajperom u Manaus tragovima Mister Noa, pa do Ria bacit nogač na plaži, pa tamo usred ničeg di je Belmondo vozio hiljadu milja u prelepom filmu, obrstit tri krave s kostima i vimadi na žaru u Buenos Airesu i onda fino na jug pampom do Punta Arenasa čekat trajekt za Antartik?

Ribafish traži sponzora koji bi mu dao novac da ga mudro trosim.
Mislim da bi svu stambenu spizdio do Jamajke...
Pimpekom po svijetu!

Ah, kako je lijepo sanjarit dok ti u tutaču piči lagana muzika u vidu Ramsteina miksanog sa SOAD...

Nego, neki dan šećuć Juniora po Sljemenu sretnem dva frenda iz JNA.
37 let, kosica u tragovima, bore...
I obojica – mršavi.
Di sam fulo?
Život piše drame...
Javite se pederi za pivce!


Post je objavljen 19.09.2007. u 11:04 sati.