Marketing
Samo mrtvi žive zauvijek...
Samo tuga je ostala...
tama i tuga za tobom...
I zvukovi klavira u daljini
sviraju našu pjesmu..
pjesmu što ti si mi pjevušio...
Samo vjetar još pamti zvuk tvoga glasa...
samo noć još sakuplja moja sjećanja...
Svjetla nestaju..
gube se u tami..udaljavaju...odlaze..od mene...
pokušavam dostići barem ono malo svjetla
što krije se iza brijega..
no svaki put kada pomislim da imam ga..
držim zraku u ruci...
...
pobjegne...
ispari iz ruku poput kapljice vode...
I sakrije se iza slijedeće stijene..
No sputavaju me lanci...čvrsto stegnuti oko mojih nogu..
oko srca...jedva korak, dva, napravim...
A svjetlo odlazi..svakog trena sve dalje..i dalje...
podsmjehuje se negdje u daljini..
i čujem smijeh tvoj...
onakav kakav bio je davno..u našoj sreći..
u ljubavi...
Okrenem se...
ne marim više za svjetlo..
ne mogu ga dostići..
možda jednom vratit će se...
nadam se..i tiho govorim...
Tek rijetko poneki san zaokupi moje misli...
blaženi san ljubavi...
rijetke i slatke ljubavi naše...
I ponovno vidim tebe...
nasmiješenog..sretnog..kraj mene...
No san brzo nestaje...
i hladnoća se vraća u moje samotne noći...
bez tebe...
Tek glazba ponire dublje...
zaustavlja suze i podiže glas...
tek pjesma..i zvukovi...
i tada snovi vraćaju se..
no ne više sretni kao što nekada su bili..
samo sjeta i tuga ostaje..
tek magla i kiša..hladnoća i u snovima...
I sanjam ponekad kako svo se more
zaledilo...sve je snijeg zabjelio...
sva tama sada je čista...niti suze se ne vide više...
No snijeg je mio i grije moje uvenulo srce...
crne ruže niku iz leda samotnoga...
okružuju me...
skut haljine tamne vijori na vjetru...
stapa se s bjelinom snijega...
glazba u daljini..
sve je bliža i bliža...
evo je tu..kraj mene..
no odkud dolazi...
ne vidim...
sjetni zvuci glasovira...
poneka violina...
i koraci...odkuda...
ne vidim...
i koraci još uvijek..
no ne vidim....
i ne vidim..
no čujem...
oh Erato..zašto ne vidim..
tko krije se iza bjeline...
što to sprema se..
I tada...
anđeo silazi s neba...
zraka svjetlost...zasljepljujuća....
vjetar...
i tada..ponovno mir...
a glazba je sve jača i jača...
Gdje si anđeo...
ja još uvijek ne vidim...
I ruke..tople....sigurne..nježne...
hvataju moje promrzle dlanove...
usne nečije ljube me u obraz...
glas šapuće...
''Ja sam, anđele..''
Suze teku niz moje obraze...
zašto ne vidim..
što je...
I tada...shvatih..
Anđele ne smijem vidjeti...
samo čutjeti...
i zagrli me moj dragi...
snažno..nježno...
klonuh skoro od hladnoće...
no on me zadrža...
I govori mi..slatko..tiho...
šapuće...
Prozborih jedva..na izmaku snaga...
''Anđele...vodi me..
daleko od ovoga svijeta...''
''Kraljevno nježna...
ne možeš samo tako napustiti me..
kada zbog tebe sam smrtan postao...''
I nasmije se...iz dubine duše...
no kroz suze...ćutim to...
osluškujem...
Još ne vidim...samo bjelina oko mene je..
a ja polegnuta na njegovim rukama...
osjećam kako i njegovo srce počinje da kuca...
Onda strah...
što se zbiva...ne vidim niti svjetlost više...
samo tama osta...
I glas se javi...
''Ne brini..vodit ću te...
nikada više neću ispustiti tvoju ruku
iz svoje..
niti ću dopustiti da išta dogodi se...
Vjeruj mi...''
''Vjerujem u tebe..anđele..
No što će biti s nama...s tobom''
''Ništa kraljevno moja..
samo ljubav...
no život će jednom morati završiti...''
''Nisi trebao, anđele..bio si besmrtan...
u mojim mislima...u sjećanju..
anđeo beskrajnih krila i nebeskih misli...
Samo nebo moglo mi je oduzeti te..''
No nije odustajao...
ležali su tamo...u hladnoći...
godinama...
vječno...
oko njih krila ljubavi....
nebeski svod...
i toplina...
Oblak tihih zvukova violine
i njegov glas...
u mojim mislima...
ostaje...
Nisu otišli još..neće nikada...
zauvijek će tamo umirati...
i nestajati..
dok nešto ne pobjedi njihovu ljubav...
no oblak je svakim danom sve svjetliji...
svake noći sve se više penje prema nebu..
prema vječnosti..prema beskrajnosti..
i odlazi..
putuje...
''Nisi li oduvijek željela otići, draga...''
I smijeh njegov...u njezinim mislima...
i dodir na njezinim rukama...
poljubac...i riječi...
Sve je to zauvijek otišlo u beskraj...
Da zajedno putuju..
dok vječnost ih ne razdvoji...
ili srce ne posustane...
spone će biti vezane...
ljubav nerazdvojiva...
i njezino srce sve toplije...
Jer..
''Još uvijek volim te...Flariuse...''
Post je objavljen 10.09.2007. u 22:55 sati.