linkovi vode do pjesama, a cijeli je post malo manje veseo od prethodnog..
Good Charlotte - Seasons
Summer air reminds me of
All the feelings of your love
And what it was like
When we were together
Walking all along the beach
You were never far from my reach
And you held me
Through the stormy weather
And I wanna fall in love
Tonight
And I remember when you said
Everything's gonna be alright
Laying in the summer grass
You told me not to talk so fast
As I told you
How I feel
You made me feel right at home
You told me I was not alone
And you knew
Just how I feel
I know we talked about it
I just can't get around
I just want one more night with you
I wanna fall in love
Tonight
And I remember when you said
Everything's gonna be alright
October air reminds me of
All the seasons of your love
And what it was like
When we were together
The smell of fall is everywhere
And though it seems I just don't care
'Cause now you've gone away
I wanna fall in love
Tonight
And I remember when you said
Everything's gonna be alright
Alright
I wanna fall in love
I wanna fall in love
Tonight
Ovo nisu "Patnje mladog Werthera", ovo nije "svjetska bol", ovo je retrospektiva na kratku mladost ne sasvim obićnog dječaka, a ujedno i isprika onima koji su u njoj sudjelovali i opekli se u dječakovoj zajebanciji, ravnodušnosti i/ili "hendikepiranosti"..
Piše: autor bloga, poznat i pod nickom Arachidus
Bljutavi prezaslađeni veliki macchiato, čaša vode iz špine, crveno drvo, opojni miris ljudi i duhana, hladnoća pločica i zraka što kroz brižne podzemne prozore prodire u dobri stari podrum i onaj stari osjećaj blagog jesenjeg smrzavanja što trncima prolazi po leđima i ježi dlake na rukama. Ekipa? Nema ih više, s godinama ih otpuhala zimska bura, odvukla ljetna plima, isprale kiše jesenje i zatrpala proljetna trava, jedan po jedan, gledali smo kako nestaju, nesvjesni njihovog odlaska u nepovrat. Stvarni život..eh..
Mrzim jesen; Ne više no što mrzim zimu radi kiša, mraka, sunca što sija a a ne grije i bure čijoj studeni ne možeš pobjeći ni skokom u koksnu peć; Ne više no što mrzim proljeće sa svim onim suncem, usranim bubama i trulim životom koji nanovo buja, ne; Ne više no što mrzim ljeto sa svojim hordama turista i nesnosnim sparinama koje ti nedaju sna iz dana u dan. Ne. Jesen mrzim iz jednog svog sebičnog razloga, koji nema veze s godišnjim dobom, krajem ili Zoranom Vakulom na TV-ekranu.
Oj! Šta ti je stari? Nostalgija??, upitao me Rastislav prije par sata u kafiću. Sa stropnih zvučnika su dopirale stare stvari, naše mladosti, Otvoreni radio je baš pogodio da će u Puli taj dan umjesto uobičajeno toplog rujna, zavladati nagovještaj nemilosrdne jeseni, te da će se dvoje bivših klinaca naći na istom mjestu kao i godinama prije. Grad je bio siv i pust, hladan zrak je štipao ljude zatečene u kratkim rukavima, radio je brujao a.. Mah, kao da je bitno, you've got the picture..
Vidim da ti je veselo.. Što bi ti stavio u top listu "nostalgija d.d." pjesma?, upitao me nakon što sam mu razjasnio da me muči jesen.
Prvo mjesto neprikosnovno zauzima "Seasons" od Good Charlotte-a, drugo, hmm.. Lifehouse "Spin" i "Sick cycle of carousel". na trećem je "The story so far" i "It's been a summer" New Found Glorya. Četrto..hmm.. cijeli mix Good Charlotte-a kojeg sastavih kišnog jesenjeg dana na kompu od Hercegovca.. Peto, ima ih mnogo.. The Bravery, Bowling For Soup, Blink 182 – zadnji album i Boxcar Racer.. i "Ljubavna" od Dogme, te još mnoge koje, kao i ove, više ne slušam.
Zašto?, upitao je.
Jer me vežu za doba.. ono isto kao i tvoje, ljeto; 16-17 godina, bezbrižna adolescencija, samo ja sam stvari promatrao iz drugog kuta od tvojeg i trajalo je duže od tvog.
Obrazloži..
Tebi je ono bilo najljepše ljeto u životu, more, ekipa, zajebancija, briškula, koke, kocke.. Stalno nam zanovjetaš o tom ljetu.
Da, tebi nije?
Pa je, ali sjeti se kako je sve svršilo..
Aha, odjebali smo te i stali na Hercegovančevu stranu, no to se očito trebalo dogoditi da shvatimo koliki je on idiot i da ti malo dođeš u kontrolu svog neobuzdano zlog jezika.
Pa i to se desilo; ali nije to to što me muči.. Upregni vijuge, ono što me odista promijenilo tog ljeta je.. mada možete vjerovati u ono što si naveo ako će vam egu biti lakše.. heh.. ono što me promijenilo je bilo to.. ahem.. to što sam se prvi puta sretno(?!) zaljubio.
Aha, u bjelovarskom grmu leži zec..
Khm, da.. bingo. Al ono što je stvarno bilo bolno, došla je jesen.
Kako je to kasnije Rastislav lijepo sročio: "Jesen je doba kada pucaju tvoje potisnute emocije". Lijepo je rekao, no ja nikad nisam potiskivao emocije, jednostavno ih ili nisam imao (osjećao), ili su se manifestirale u društveno neshvaćenom obliku. Zajebano je to, do dan danas si nisam uspio u potpunosti razjasniti za koj sam ja to kurac toliko emotivno hendikepiraniji od ostatka pučanstva(dal' je to hendikep? drugi su mi našili tu definiciju.). Al jedno je sigurno, kako s jeseni temperature padaju, one duboko u meni rastu. O da, od kad znam za sebe, čim počne padati lišće sa umornih grana listopadnog drveća, padne i moje srce. Za kim? Većinom za miss "totalnojepogrešnazatebe", a to znači obićno znači samo jednu stvar – Nevolje.
Nemojte me krivo shvatiti, to je tipična pubertetlijska zaljubljenost, ona najljepša i najbolnija koja postoji, većinom bi me prošla do početka drugog polugodišta, našao bih naćin da dođem k sebi, tako sam Ivanu izbio Ivanom, prije toga Sanju Sanjom, prije toga Teu Teom, Aleksandru Aleksandrom, pa sve do onih čijih se imena više ni ne sjećam. Ja ne volim, to nije ljubav, "voliti" i "ljubav" u onom kontekstu kakvom ih vi poznajete, meni su neznani, vjerojatno će takvima i ostati – zauvijek.
Ono što starog jarca brine je to što se prošle godine nije manifestiralo u svom uobićajenom obliku.
Kako to misliš? Možda te ta navika polako prolazi, pokušavao je Rastislav nać nit vodilju u mojim zabrijavanjima, nešto što će moj univerzum izokrenuti u pojmove njegovog shvačanja ( a kladim se u svoje desno jaje da to isto sada radiš i ti dragi neznani čitatelju op.a.) prije par sata u podrumu kafića.
Pa bilo je nekih nagovještaja, ali ništa uobićajeno, prošle se jeseni nisam zaljubio.
Dobro što je tu loše, nisi valjda sad odjednom "njonji-njonji" i žališ za tim, pa bio si u čvrstoj vezi.
Možda, no ono što me stvarno brine je što kad se pokušavam sjetiti prošle jeseni, mozak mi nekako automatski preskoči tu.. khm.. "idiličnu jesen čvrste veze" i skoči na onu turbulentnu prije toga.
Rastislav je samo digao obrvu.
Kao da nisam stvoren za idilu već za nevolje i patnju, kao da se prošla jesen nije ni dogodila jer.. ahh..
Jer se nisi zaljubio?, uskočio je nakon što sam zablokirao.
Da! Da! Upravo tako, jer se nisam nanovo zaljubio, zbog toga kao da tu jesen nisam ni živio. Buah, moram se malo opustiti, možda si umišljam, prebrzo sam odrastao..
Da, to je istina, ti za razliku od nas i većine nisi imao toliko bezbrižnu mladost i dugo djetinstvo, već iz startne nule sa svoje dvije dekade u guzici stojiš sam kao odrastao čovjek. You've got to give some slack to yourself, man.
Yap, I agree; Dvajset lit a ponekad se osjećam kao da mam troduplo.. No još nešto me brine..
Šta?
Osjećam da ove godine jesen dolazi u svom uobićajenom izdanju, štoviše, naoružana do zuba da mi se osveti za prošlogodišnju "neproživljenu idilu".
Misliš?
Ciklus stari moj. Gotov prvi srednje – cap! – prekretnica ogromna dogodila se u životu mom..
U svačijem je..
Uopšte me nisi slušao, nema veze, sad je gotova i moja prva akademska godina, koju doduše nisam završio, ali stari moj – cap! – prekretnica nadolazi, nevolje se spremaju..
Hahaha.. kako ti voliš dramatizirati..
Pazi šta sam ti rekao, vidjet ćeš..
Razgovor je bio nastavljen u temi "videoigre", kafić je zatvoren, a mi smo, umava punih melankolije za nekim svojim "jučer" otišli svako ka svom mjestu kojeg naziva domom.
Hrana, zgužvana roba, knjige, prašina i neusisani tepih; Smeće, nagrišpane plahte, CD-i, najloni i štapići za uši, top lista "nostalgija d.d." svira iz računala, gušeći njegovo tiho brujanje; kroz otvoreni prozor - Pula, u svoj svojoj industrijsko-austrougarsko-arheološko-antičkoj ljepoti, sa gomilama svojih duša pod tamnoplavim noćnim nebom i praznim ulicama. U staroj stolici neudobno zavaljena dvodekadna guzica spremna za poć u krpe, sa slatkim strahom u nagovješataju godišnjeg doba kojeg mrzi, no koje donosi nužne promjene. Kraj. p.s. Rastislave, Pičkasti osjećaji i paroksizmalne tahikardije, rock balade, jesen i muze naših pera..??!