Vec sam sino osjeala neki strah,koji mi nije dao da spavam.....Razmiljala sam o tebi cijelu noi....i kad bi na trenutak uspjela da sklopim oi u snu bi vidjela tvoj lik kako me doziva.....nisi uspio ni da izgovoris moje ime a ve sam se probudila.....i sva u suzama molila Boga da mi da snage za sutra......da ti priem da ti kaem ta osjeam prema tebi i da se moji osjeaji nisu promjenili......
kao to tvoji vjerovatno jesu od one noi.....

Kad sam po prvi put u tvome oku vidjela suzu....mala skrivena ali ipak vidljiva onima koji ti neto znae i kojima ti znai puno vie..........ne znam i nisam sigurna da li je bila zbog mene.....moda sam ja i kriva zato to vise ne osjecas nista prema meni.....ali u tom trenutku ja sam zeljela jedino da me ti prestanes smatrati svojom lutkom-marionetom koja radi sve sto zelis.....
Uinila sam to jer sam eljela da znas kako se ja osjeam....kad noi provodim u suzama......

Dan umjesto da doekujem s osmjehom na licu....ja se osjeam jadno i ponieno a za sve si ti kriv.....ali za ljubav koju si imao prema meni i koja je sad proslost sam ja kriva....priznatu iako mi nije lako....ali ta krivnja ne odnosi se bas i samo na mene jer sam ja bila povrijeenja,a on je to iskoristio i .....dalje...a za ovo dalje skupljam snage da ti kazem iako neznam kad ce taj cas doci ali do tada znaj....znaj da te volim!!!!!
Post je objavljen 03.09.2007. u 14:32 sati.