Marketing
Tri torbe knjiga, dvije torbe odjee, vreica jakni, vreica obue, nekoliko bijelih, na rubovima poutjelih tanjuria, lice, noevi, vilice, sijalice to svijetle naranastom svijetlou, posuda za okolino, tri cvijeta, dva iva i jedan umjetni; suncokret...Kompjutor.Bicikl.
Trideset est mjeseci ivota u studenstom stanu stane u sveg nekoliko crnih vrea za smee.
Pakirajui ovo malo stvari to se nakupilo u mom ivotu, sjetih se mame koja je imala sudbinu da cijeli ivot pakira nekomu kofere. Ipak je mu radio vani, a estero djece je ilo na fakultet. Koliko je truda, muke i ljubavi utkano u te vreice, torbe, pakete, zaveljaje? Koliko odricanja i suza kad odemo iza kuta je ostalo kliziti niz njeno lice?
Vele da svi imamo svoj ivotni put. Omeen ogradama i plotovima, mnogo puta strm i teko prohodan, s puno manjih i veih raskrsnica. Nekad zna biti i ravan, bez rupa, al nam takav esto dosadi.
Sutra se selim. Jo jedna epoha je iza mene.
Iako je veina stvari u crnim vreama za smee, osjeam blago podrhtavanje unutar mene i irenje topline tijelom im pomislim na sutra. I onaj osmijeh se javlja stalno, kad se usne ire same od sebe. Da netko pogleda sa strane rekao bi da sam lud. Jer gledam u PC, lupkam po tastaturi, iako se piva prolila dok sam je otvarao i smijem se.
Sutra se selim. I sretan sam. Jer osjeam da je to to.
Jer osjeam da je to onaj put. Zadnji put.
Post je objavljen 27.08.2007. u 21:51 sati.