Moje tijelo vapi za odmorom, oči žele biti sklopljene, ali ne...
... u moju glavu su navalile horde misli, niti jedne se ne mogu riješiti...
-ZASTO JE ZIVOT TAKO KOMPLICIRAN?-
Vjerojatno zbog toga što bi nam brzo dosadio da je jednostavan, a i kada nam nešto postane rutinom to svjesno ili nesvjesno odbacujemo..No zašto se uopće zamarati takvim pitanjem? Pa pobogu, mi smo ti koji smo si zakomplicirali život, sami ga krojimo, sami radimo pogreške... imamo svoju slobodu da od života radimo sto god hoćemo... no zar smo dobili život tako da bi uništavali sebe, duge ili možda oni nas??
-POSTOJI LI SRECA, STO JE TO?
Kako ne bi postojala? pa sreća je svuda oko nas. sreća je ljubav, osmjeh, prijatelj, mama, tata...dobitak na lotu, bolji posao... ma sreća je sve...Zar treba uvjek težiti k´ nečim višim?zar ne možete pronaći sreću i u malim stvarima?nije li ti danas netko "nabacio" osmijeh na lice ispričavši ti neki vic?nije li ti toplina preplavila tijelo kada ti je netko uputio topal, obečavajući pozled?nisi li li se osjećao/la zahvalno danas kada si sjeo/la za stol sa svojom obitelji?nisi li danas bar jednom osjetio ono strujanje sreće u zraku? možda se niti ni ne nasmijemo, i niti ne primjetimo našu sreću...ali vjeruj te mi sreća je tu..
A LJUBAV, STO S NJOM?
Ah sto bi mi bez ljubavi? ljubav je predivan osjećaj... lijepo je biti voljen, no treba znati i uzvratiti ljubav...
Nije li ljubav glavni pokretač svijeta? zapravo se sve vrti... ma ne oko novca, nego oko ljubavi... da nema ljubavi, ne bi bilo ljudi...ne bi bilo ničega... jer sve je to stvoreno s ljubavlju...
Svatko se od nas unese u ljubav i neprestano gradi, možda čak i nesvjesno... ali zar ti sad ne koristiš ljubav?
Pozdrav svima

Post je objavljen 24.08.2007. u 22:59 sati.