svi su mi govorili da je život kao bajka...a ja preljepa princeza...da je život savršen...da se svi vole, postuju...da se ne vrijeđaju...da nema rata, siromašnih ljudi,da živimo u svijetu gdje nema patnje, boli i nepravde...gdje nitko ne umire...svi su vječni...
sad znam da nije tako...sve je samo prošlost...
istina...uvijek će se sijećati onog mog ˝savršenog svijeta˝...moje prošlosti...ali nadam se da će nekad biti bolje...nije sve savršeno kako sam mislila...zato postoji moja budućnost, imam prijatelje...i zato je ljepa moja sadašnjost...i zato živim svaki dan kao da mi je posljednji...uvijek će postojati moja prošlost i sjećanja na te lijepe dane....uvijek će postojati budućnost- jer se nadam da će biti bolje...što se tiće sadašnjosti ona je najljepša...tu su moji prijatelji..oni su mi sve...jer nikada neznam da li mi je baš ovaj dan posljednji u životu....zašto provesti dan sječajući se prošlosti i razmišljati o budućnosti, kada mogu uživati u sadašnjosti...to i jest moj problem...ma bit će bolje...

Post je objavljen 18.08.2007. u 20:16 sati.