Marketing
Donji Humac, ljubav prema kamenu ll-dio
Adrian iprid crkve u mistu.
Kao stado plahih ovaca zbilo se stotinjak kamenih kuća uz brdašce Humac u srcu krševitog Brača, na rubu plodnog polja.Mnogi stari kamenolomi, kao i isklesani rimski mauzoleji, kamene crkve i dvorci svjedoče o vjekovnoj tradiciji kamenarstva u Donjem Humcu. Većina od dvjestotinjak žitelja ovoga mjesta danas živi od kamena. U mjestu djeluje desetak firmi i obrta koji se bave obradom kamena, a doprinos razvoju kamenarstva i kiparstva daju i dva akademska kipara te diplomirani restaurator-konzervator, koji žive i rade u Donjem Humcu.
Svoje umijeće i ljubav ovdje je iskazalo i osam kipara na prvom međunarodnom simpoziju kiparstva koji je održan pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Navedeni simpozij se i dalje, s manjim prekidima, održava te su Donji Humac, Nerežišća i Dračevica obogaćeni prekrasnim skulpturama u kamenu, djelima kipara koji su sudjelovali na stručnom skupu.
Ovaj gornji tekst o Donjem Humcu sam izvadila sa stranice klesara Jaksica ciji otac je bio ucitelj mom ocu koji je takoder klesar.
Donji Humac se prvi put spominje i nastanjen je u trinaestom stoljecu a evo i razlog zasto bas tada.
Ljubav za kamen se i stvara i prenosi sa generaciju na generaciju. Kamen je tu, vjecan i na kamenu se ostavljaju tragovi za nasljednike.
Pokusala sam tu ljubav prema kamenu prinit i na sina pa smo bez obzira na vrucinu isli u obilazak raznih skulptura "razbacanih" po samom mistu.
Ovo je skulptura Monice Funck, umjetnice iz Gothenborga.
Ovo je autobusna stanica ispod bakine kuce na kojoj sam se i ja ka dite znala cesto igrat. Na slici dida i unuk side u debeloj ladovini i pricaju. O cemu? Nemam pojma, nisam im tila prekidat te magicne trenutke.
Na stanici je i ova skulptura koja se zove ponistra u svit i ima posebno znacenje, pogotovo za sve one koji su iz ovog mista otisli u dalek svit a takvih je bilo iz skoro svake kuce.
Svi su oni na ovoj stanici sidili i cekali na magarca/kar/bus/prevoz od nekog poznatog tko ce ih odvest od mista do Supetra a od tamo su krenili dalje u bili svit.
Kroz tu ponistru se vidie i svi oni koji su dosli bar kratko u posjet ali i oni koji su dosli tu da zauvik ostanu u kamenu bas kao sta i rici pisme o Bracu idu:
Nista lipje zame nije od jedinog, milog, Braca mog,
od njegove bile stine, smokve, kadulje i drace.
Daleko sam sada, posa sam u svit
vratit cu se mome Bracu, tamo zivit i umrit.
Post je objavljen 13.08.2007. u 16:05 sati.