Marketing
Ranch Grabrova
Nalazi se iznad Mošćenica na ulazu PP Učka i tamo smo Sanja, Maja i ja doživile nešto što vjerujem nemožeš doživjeti na još puno mjesta na svijetu.
Planina Učka zaštićena je 1999 te postala parkom prirode, a jedno je od posljednjih mjesta u Europi gdje možete vidjeti Bjeloglave supove (nama je proletio iznad glave 
).
Na ranču smo bile sa: kozama, kozicama, tri psa (Gaja, Sil i Luna) i narvano tri predivna konja (Tena, Kontesa i Barun) 
.
Prvih par dana smo se zezale po ranču: skakali prepone 
(tj. bale sjena poredane po podu sa bagremima koji su na služili kao motkice), pokušavali dresuru 
,a Moreno i Alen (dečki koji vode ranch) su nas pokušavali naučiti nešto o western jahanju 
. Pošto sam ja dresurac i na hipodromu ne skačem prepone ovo je bilo osvježenje i mogu reći da mi se svidjelo ali ipak ne toliko da se prebacim u preponaše 
, no western sedlo i način jahanje mi se svidjelo: samo sjediš u onoj fotelji od sedla i pratiš konja !!!
Nakon što smo isprobali valjda sve vrste jahanja počeli smo ići po terenima 
. Prvo po kratkim terenima od sat vremena a onda jedan dan Morenu je sinulo da idemo na cijeli dan po Učkoj. Mi naravno krenemo na taj teren bez kune u đepu, sa samo jednim sendvićem i "dosta" vode.Maja je prvi dio puta hodala i slikala nas tako da sada imamo hrpu slika, ali kako i prošli post morat će te mi oprostiti i pričekati slikice. Kada se Maja umorila zamjenile smo se. Ne dugo poslje toga stigli smo do male livade i ispred nas je izletjelo malo preslatko crno ždrijebe; pogledalo nas i odtrčalo od nas, pratili smo ga i odveo nas je točno do cijeloga krda polu divljih konja (
koji nažalost svi idu u meso
). Ispred krda stajao je prekrasan crni pastuh i gledao nas, počeli smo šuškati sa vrećicom i prišli su nam blizu i pobjegli jer ih je Moreno htio natjerati u galop prema nama no oni su puno su ga shvatili i zbrisali na rugu starnu. IZGLEDALO JE PREKRASNO!!! Na 920 metara nadmorske visine oko 13.00 h smo stali i pojeli one sendviće koji su nam bili zadnji obrok toga dana 
i tamo popili manje VIŠE svu vodi koju smo imali. Osim ovih malih prepreka koje smo imali sve ostalo je bilo savršeno: društvo 
, priroda... U 17.00 h bila sam crknuta
; samo sam sjedila na onom sedlu ko leš u kaubojskim filmovima. Ostalio dio puta smo se spuštali niz planinu i bilo bi lakše da nisam imala na leđima ruksak sa 5 l vode u njemu, a mislim da je našem Barunu bilo dosta života jer je nosio Morena i Maju na svojim leđima sljedećih sat i pol. Nakon tih sat i pol shvatili smo da stvarno više nemože nositi njih dvoje i onda je Moreno sišao sa konja i pustio Maju da jaše a on nas je pratio cipelcugom i zezao (da ne kažem nešto drugo) ostatk puta. Kada se počeo spuštati mrak još smo bili na terenu i moram priznati da me je uhvatila malo frka, no hvala Bogu i mojoj maloj kobilici koja je tada nabila dobar tempo hoda i na vrijeme smo stigli doma!!!
ranch Grabrova
Krenuli smo...
U šumarku skrivenom...
Iz šumarka skrivenog...
Pony Express iznad oblaka...
Iz trave...
Zar nije prekrasno?...
Mali odmor...
Na povratku kući...
Tena i ja...
Kraj...
Post je objavljen 10.08.2007. u 20:37 sati.