Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hal

Marketing

I opet roboti na naslovnicama

Pazi ovo. Prošlo je prilično vremena otkako sam se ovdje raspisao o robotima. Vidim robote kao zaljevače cvijeća, dostavljače pizze, prenositelje poruka ili stražare... možda sam tek u tragovima pisao malo o negativnim konotacijama robotike.

I danas čitam novosti po online novinama. Koliko znam još ni jedan od robota pomagača nije uveden u neku službenu funkciju. No zato je tu vojska.

Zašto bi se roboti vucarali okolo po terenima kad mogu bez problema nekog ukokati. Za probu, moglo bi to biti u Iraku a roboti bi mogli biti u službi američke vojske. Demonstracija sile u uspostavljanju demokracije. Kodno ime naprave je SWORDS (Special Weapons Observation Reconnaissance Detecting System). U nazivu ni riječi o robotu. To je kao "system". Nakeljen je na Talon IIIB robota koji je namijenjen uništavanju bombi.

Iako je ova platforma isprve bila predviđena za ispitivanje nepristupačnih terena, prolaske kroz cijevi i ruševine, uništavanje mina i ostalih neeksplodiranih paklenih naprava, bilo je pitanje vremena kad će se netko od pametnjakovića dosjetiti da gusjeničara odjenu po posljednjoj vojnoj modi: automatska puška velikog kalibra, bacač raketa, lanser i slično. Pretpostavljam da nije nikakav problem namontirati i kakav sprej za raspršivanje otrova ili kakvu sličnu praktičnu šalu koja s one strane cijevi neće biti nimalo smiješna.

Ameri šalju tri komada online za početak. Nije neki uzorak ali njihovi će matematičari bez problema izračunati učinak prije nego ih neki iračan pretvori u prah i pepeo.

Ključne komponente na koju računaju tvorci borbenog robota su teror i strah te izrazita preciznost u "gađanju iz ruke". Na demonstracijama, vojnik snajperist se sakrio, a tri kompleta gusjenica su ga krenula tražiti, pronašli su ga brzo uperili u njega cijev od kojih 20-ak milimetara promjera i on se naravno predao. Upitan za osjećaj koji je pri tome imao rekao je da ga je pogodila lagana mentalna kriza zbog izostanka ogranske nakupine koja bi trebala stajati iza cijevi, na koju možeš pucati i vikati, koja se može spotaknuti ili poskliznuti, koju možeš nagovoriti da odete na pivo. Nema toga. Samo tačke na gusjenicama s debelom cijevi koje bezdušno idu prema tebi.

E sad, u borbenom smislu ovaj stroj, iako je brz, malo zaostaje u vještini promjene položaja pravovremenog uzmicanja. Taj nedostatak je nadoknađen s nekoliko kamera, termovizijom, zoomom jačim od Canona.

Jedino što SWORDS nema je vlastita pamet. Negdje daleko u pozadini (oko 1.5 km) njime upravlja neki tip i to direktno iz upravljačkog kofera kojeg nosi okolo sa sobom. Postoji priča da povremeno, kao kod svih drugih radio upravljanih uređaja ova naprava zapleše Labuđe jezero i nekontrolirano se vrti. Problem sigurnosti. Zanimljivi efekti nastaju ako pri tome pili iz svog M249 machine guna s 350 metaka. E, onda su ih nakrcali elektronikom iz sigurnosnih razloga. Sad ne može pucati prije nego stane. S druge strane, stajanje ga čini ranjivim. A usput su mu ugradili i šalter kojim će ga njegova vlastita reprezentacija raznijeti u dijelove ne bude li htio pucati isključivo na neprijateljsku stranu ili bude radio kakve druge samovoljne nepodopštine. Ako mu ne pukne veza... jer onda ni šalter ne radi.

Naručili su tipovi 80 komada odmah, ali projekt nije isfinanciran. Sad su prva tri prototipa spremna za borbene operacije u Iraku. Pretpostavljam da im je zadaća tamo koknuti par novostvorenih demokrata ili koga već pogode kako bi se opravdao projekt i iznudila sredstva.

U svemu tome najviše brine da mnogi tamo stručnjaci imaju vizije. Sljedeći upgrade bi trebao donijeti sposobnost pucanja iz kretanja, mogućnost nošenja veće količine municije i različitog naoružanja, pojačavanje oklopa za zaštitu vitalnih dijelova, brze reakcije na napad i uzvraćanje vatre... očito da je ovo samo vrh ledenog brijega.
S prvom pojavom autonomije, sve će doći u opasnost. Roboti koji će povremeno patiti od depresije mogli bi tumarati bojištima i eto nas opet u novom poglavlju znanstvene fantastike. Ima tamo nekih tipova koji se toliko vesele što će uskoro razviti napravu koja će na bojište donijeti Serious Sama, Unreal, ili Quake III. Sjediš pred monitorom, imaš joystick i kokaš druge tipove okolo po mapi Iraka.

Sjećate se War Gamesa? Mali je igrao igru nuklearnog rata protiv Autonomnog obrambenog računala pomućene svijesti koje je zbog svoje zaluđenosti video igricama u boj slalo prave rakete. I kud baš na Rusiju?

Jeste li čitali Enderovu igru? Klinac je trenirao za nekakvog vojskovođu i vježbao na simulatoru napucavati neprijateljske kukce. Napucavao ih je i napucavao, dobro mu je išlo. I onda je došao na zadnji nivo a taj je bio opako težak. No kao u priči, pomlatio je sve kukce i završio misiju uništivši njihovu planetu. Onda su mu rekli za je zadnji nivo bio za stvarno, da su u njegovim eskadrilama sjedili njegovi prijatelji koje je on preko joysticka slao direktno u smrt.

I tako mi danas imamo robote preko kojih će neke stvari postati realnost.

Kako ćete znati da vaš klinac koji igra neke ratne igre preko interneta i vodi na ljestvici rezultata, možda kroz svoju igru vozika prave robote po nečijoj tuđoj zemlji i tako svoje vještine stavlja u službu izgradnje demokracije. Svakom pobjedom dobiva bolja oružja i specijalne sposobnosti i bori se protiv drugih robota. WAN party.

Starcraft i ostale ratne strategije postaju stvarnost. Robocop još ne.

No evo vam i demonstracije uz razdragane napomene SWORDSovih očeva.

Post je objavljen 04.08.2007. u 02:01 sati.