U bratovu ast ...
A bit picigina je on sam najbolje opisao:
Sa sukoanskog kvera gumenjakon u valove od metrala pa do mista na puini di se vidi cila plaa. Podie se tenda, pali se glazba, pivica je propisno odlaena. Gledamo tu divotu i priamo o tome kako e sve to izgledati za deset-dvadeset godina.
Nismo tu radi prie, pali se makina, kutivamo u valu... Uvjeti su idealni. More taman do ispod kolina. Loptica mora biti plastina, najbolje malo prazna, promjera oko 9 cm. Najbolje je u tri, ako se svi bacaju ka' sikire. Vagne ga na slabiju ruku, pa ga rastegne na jau. Ako ti jo vrati na paradu...
U zadnje vrime esto itam kako vie u sportu ne vridi ona Coubertinova: vano je sudjelovati. Ili kako su, nedaj Boe, neki sportovi poput nogometa moderan oblik voenja rata. Kod piciginaa je puno jednostavnije. Svi igraju, svi dobijaju. isti gut. PICIGIN!!!
Skupilo se dosta ljudi, picigin je bija dobar, i dogodine emo jopet.
A evo i malo slika ...
Ekipa se skuplja



Bilo je lipih parada (i puno lipih od ovih, ali, to' kad nije bilo profesionalnog fotografa blizu)





A pri kraju su se i ene prikljuile:

I za kraj, titula Masters of picigin ide za Krsta, Dakija, Bou, Dadu i Apsolutnu Sikiru Ramia (kojeg nema na ovoj slici, ali ete ga lako identificirati na ostalima po jarko utom orcu)). S njima je pokojni brat znao baciti picigin i usred zime (to e, mladost ludost ;-), a da deki znaju igrati, znaju ...

I stoga, ukoliko se sljedee godine oko 30. srpnja naete negdje u okolici Sukoana, a eljni ste dobrog picigina (ili bar dobre zajebancije), pitajte di je "zemunika plaa" i naletite. Svi su dobrodoli ...
Post je objavljen 03.08.2007. u 10:15 sati.