Marketing
Putujem, putuješ. Putujemo?
Pozdrav! 
Vratih se ja tako prije par dana s mora. Tamo se dogodilo par stvari o kojima ne bi sad. Prouzrokovale su veliku glavobolju unutar čitave familije.
Kad me dragi prvi put ostavio, kao što sam rekla, odlučila ja putovati. Odlučile smo da idemo u Prag.
I sad kreće zajebancija. Kako smo našle dosta jeftine avionske karte za London (oko 20-30 eura, zajedno s taksama), mislile smo da se može nać tako nešto i za Prag. Ne, ne može. Kako god okrenem, put do Praga koji je prilično bliži me avionom može koštati najmanje 1,500 kn.
Zatim, tražim ja buseve. Naravno, site autobusnog kolodvora zg je tako jadan da se ništa ne može saznati s njega, pa zovem ja informacije. Zvala sam ih pola sata prije nego su me uopće spojili, a onda sam čekala još desetak minuta. Oni su rijetki od onih koji čekanje još uvijek naplaćuju, što sam zaključila jer mi nisu rekli da ga ne naplaćuju. Nakon što sam živce već poprilično pogubila, javi se meni neka teta, koja me obavijesti o dvije linije koje voze za prag, i još dvije za koje ona ne zna koliko cijene koštaju, i karte se kod njih kupit ne mogu.
Dobro, našla ja kasnije te dodatne dvije, i shvatila da mi se croatiabus najviše sviđa.
A onda, još za usporedbu, zovem ja kolodvor. Opet onaj 060 broj, opet čekanje, ali ovi ga bar ne naplaćuju. Naravno, prije toga je bio onaj zamorni, više minutni prekini-redial-prekini-redial slijed radnji, a nakon onog tako lijepog dugog tuuuu....tuuuu...javi se meni neka druga teta. Kaže kak vlakovi voze, pitam ja nju za cijenu, kaže ona meni, evo vama broj međunarodne blagajne, oni će vam znat. Reko ja, hvala. Zovem ja.
Nitko se ne javlja. Zovem. Opet ništa. Zovem...ops, zauzeto... hmh, čudno, jer ako se nitko nije javljao, kako je sad zauzeto? Reko, ak je zauzeto, netko je pored telefona (po onom scenariju da tete pričaju na tel, a ne da netko dr zove), moram samo stalno zvat tak da ih uhvatim čim spuste slušalicu. I onda opet bjesomučno prekini-redial-prekini-redial-prekini-redial i tako u nedogled. Tada sam još uvijek imala strpljenja.
Tuuuuuu....tuuuuuu...Zvoni! Ja sva sretna, sa smajlom od uha do uha sjedim, ushićena, jer očekujem, ma sad će se sigurno javiti. Tuuuuu...tuuuuu...tututututut. Izbacilo me. Ja pokisla, al reko, ma sad će ona, zovem opet, opet zauzeto.
Tada mi je nešto prišapnulo- pa možda su to drugi ljudi koji zovu, a ne tete koje pričaju....
I tako sam ja zvala dok nisam bila na pragu razbijanja telefona, dok mi nisu u potpunosti uništile dan. Onda sam odustala.
Pomislih, možda će sutra bit bolje. Zovem ja opet danas. Ista stvar. Padne mi na pamet, mogla bih nazvati informacije, možda mi oni daju neki drugi broj. Zovem ja informacije, i teta kojoj sam rekla "Molim vas broj međunarodne blagajne hrvatskih željeznica", mi da broj informacija hrvatskih željeznica.
Krasno. Zovem ja opet njih, probijem se nekako do neke tete. Kažem joj što mi se dogodilo, kaže ona meni nekako sva uplašena i jadna da ih stalno zovu, da stalno u k... šalju ove koje rade na međunarodnoj, jer se nikad nitko ne javlja. Onda je tražila i našla neku cijenu vlaka za prag, rekla mi okvirno i zamolila me da dođem do kolodvora ako ništa, jer mi ona nikako ne može pomoć. U tom trenutku mi je tete bilo zaista žao, jer sam joj se javila onim "skinut ću ti glavu s ramena" glasom, a ona ništa kriva. Pa joj se zahvalih i prekinuh.
Jesam li spomenula da je ta cijena višestruko veća od one autobusom? Naravno, od vlaka ništa. Pogubila sam živce bez nekog pravog razloga.
Jedino mi nije jasno trebam li za to kriviti tete koje se ne javljaju, a nemaju posla, ili su one 24h dnevno zaposlene, te krivnja leži na samom hž-u koji ne zapošljava dovoljno ljudi.
U svakom slučaju, dobit će jedan hate mail 
Sad sam tražila i hotele, nekako mi se hosteli baš i ne sviđaju, a gotovo da me izađu više. Onu malenu razliku u cijeni mogu opravdati time što ćemo cure i ja biti same u sobi i imat ćemo vlastiti wc. A to puno znači.
Ide to planiranje. Iako, vjerujem da ću do desetog mjeseca još puno puta kosu čupat. Nemam snage više za tipkanje, izmoriše me ovi hoteli. A i primjetila sam da ovaj post baš i nema nekog smisla...oh well
Idem učiti.
Uživajte 
Post je objavljen 31.07.2007. u 13:04 sati.