Marketing
Kad srce pukne na pola...
Eto konano novi post... i nastavljam seriju prisjeanja i nostalgije, ali ovaj puta sa veom dozom tuge. Igrom sluaja, sudbine ili Boje volje, u to ve vjerujete, neki dan su mi se probudila sjeanja i pamenje na dogaaje i trenutke za koje je bilo puno bolje dok sam ih zakopao u sebe.
Naletio sam na jednu ve spomenutu osobu u prijanjim postovima, priao sa njome, i prisjetio se svega onoga to je nekad bilo, a posebno onoga to je moglo biti.
Svi mi imamo neke snove, neki malo vee, neki malo manje, ali bez snova ivot ne bi imao smisla. Svjesni smo svakoga trena da sve svoje snove ne moemo ostvariti, ali ipak se duboko u sebi nadamo da emo barem veinu uspjeti.
No, sve postane drugaije kada ovjek pomisli da mu se snovi ostvaruju, obuzme ga srea i veselje, te volja za ii dalje, a onda ga odjednom okrutna igra sudbine satre i srui, a njegove snove pregazi poput poput lavine okrutna igra sudbine.
Ne znam da li je to podlo djelo neke sile koja je iznad nas, ili samo splet sluajnih okolnosti, ali takve se situacije uvijek dogode kada se pone najvie nadati i oekivati od ostvarenja tih snova, te time ona tupa bol koja nastupi u dui postane jo jaa. Ve i ptice na grani znaju da je Nietzsche rekao kako ono to te ne uniti uini te jaim, ali to ako te ipak uniti, a da toga nisi ni svjestan? Ne vjerujem da neto ini ovjeka jaim, ako on to samo sakrije duboko u sebe, i pravi se da toga vie nema. Prije ili kasnije, ono to se gura pod tepih izai e van, a tada e biti jo ubojitije nego to je bilo na poetku. Tada nee samo boljeti prikrivena i potisnuta patnja, tada e i boljeti spoznaja da je uvjerenje da je ona nestala bila samo zabluda i obmana, a svo e samopouzdanje sa time pasti u vodu, jer tko zna koliko je jo takvih obmana sakrivenih duboko u osobi.
Moda se zbog toga kae da se sa strahovima, problemima i tekoama mora suoiti, a ne od njih pobjei. Ja sam se suoio, i radije bi da sam pobjegao. Osjeao sam se kao da sam svo vrijeme svezan bodljikavom icom, a ponovni susret ponovno je napeo tu icu. Svaka nova rije budila je novo sjeanje na dane kada sam jo imao snova, kada sam vjerovao da je napokon krenulo neto, i da u biti zaista, a ne samo prividno sretan, te je stezalo tu icu sve jae i jae, dok su se prividne bodlje zabijale sve dublje pod kou. I to sam se vie pokuao osloboditi, to je boljelo vie, bodlje su bile dublje, a snage za otpor bilo je sve manje. Napokon, odustao sam, priznao samome sebi da unato pretvaranju i uvjeravanju samoga sebe neke uspomene u srcu jo uvijek bole, upaju ga i paraju na pola.
Kau da to si stariji to vie boli kad se srce slomi. Ne elim znati kako e tek biti to ako se ponovi u budunosti. Iako ovo nije klasino slomljeno srce, jer ja ne patim ba izriito za nekime, ja patim za tim osjeajem, tom nadom i tim zadovoljstvom unutar sebe koje sam osjeao u to kratko razdoblje kada se inilo kao da se snovi ostvaruju, a elje ispunjavaju. Kako je dolo, tako je i prolo, poput groma iz vedra neba. Ipak, nimalo ne alim za time, jer unato tome koliko boljelo poslije, i jedan trenutak kada ti se ini da je ivot napokon krenuo onako kako bi to htio vrijedi daleko vie od vjenosti beznaa i tuge. Zbog toga e mi lady Di vjeno ostati u najboljem sjeanju, i uvijek u joj moi samo poeljeti najbolje.
A ozdravljenje svoje due uzalud bi traio okolo, jer novu vjeru u sebe, volju za jo jedan poetak i hrabri pogled prema naizgled nedostinim ciljevima mogu dati samo ja sam sebi. Jer na dnu svake provalije postoji put kojim se moe krenuti gore, samo se treba imati dovoljno snage, volje i odlunosti za potraiti ga i njime se zaputiti jo jednom prema vrhu. A gdje to pronai? to u najlake odgovoriti stihovima koje sam davno napisao:
Nemoj lutati okolo, ne trai znak od Boga
Klju je svega ve u tebi, lako e ga nai
Samo mora duboko u svoje srce zai
Post je objavljen 29.07.2007. u 22:55 sati.