Srce moje kucaj tiše, zastani na tren,
da je slušam kako diše, da je slušam kako diše,
da je slušam kada budem njen.
U čempresu sam bio u bršljanu đardina,
iz čokota sam pio i sunce iz starina,
i tako prepun ljeta ko nanosi leandra,
izležavam se s cvrčkom na grani oleandra.
I onda nek poteku i stoljeća i milje,
pretvorit ću se opet u bosiljak i smilje,
u čemprese i bršljan, u sokove agava,
da poljupcem je budim kad pored mene spava.
Budi noćas mirno more ona bit će tu,
po kucanju moga bila prepoznati ćeš nju.
Srce moje kucaj tiše, zastani na tren,
da je slušam kako diše,
da je slušam kako diše,
da je slušam kada budem njen,
Budi noćas mirno more...
P.S. Dragi moji virtualni prijatelji, ne će me biti dva-tri dana u ovom predivnom blogerskom svijetu. Znajte da ćete mi svi nedostajati.
Ostavljam Vam ovu predivnu pjesmu i beskonačno mnogo ljetnih pusica...Vaša Festina Lente.
Post je objavljen 27.07.2007. u 13:54 sati.