"Eto nakon dugo vremena ponovno piem novi post. to da vam kaem, bio sam u Sloveniji proli vikend, na Loinju ovaj vikend, preko tjedna posao, autokola itd... i ni ne stignem... O tome kako je bilo u Sloveniji, moete vidjeti ovdje, snimke sa Loinja jo nisam montirao, al ni nisu neto posebno, osim ako ne volite panorame mora, primorskih gradia, sunca i borove ume.
Razmiljam malo, kako vrijeme ide brzo. Ve imam dvadeset i jednu godinu. Puno previe. Kao da je juer bilo kad sam bio onaj mulac koji je krenuo u srednju, kojem je sve to bilo sasvim novo, a sada ve druga godina na faxu, radim u Vindiji sa malo zakanjenja dovravam auto-kolu...
Razmiljam i o ovom ljetu, imam osjeaj kao da je tek poelo, a ve je sredina srpnja. Neka se u kolovozu ponove kie, koje esto znaju biti, i ljeto je gotovo skoro. A tko e opet podnijeti one jeseni i zime... A kad doe novo ljeto, jo jedna godina vie, jo emo biti svi stariji, i jo jedna godina mladosti biti e potraena.
Razmiljam o svemu iza sebe... Koliko li je bilo predivnih trenutaka, predivnih stvari u ivotu kojih vie nema. A kao i uvijek, postane svjestan kako ti je bilo dobro i lijepo tek kad shvati da je to otilo daleko u nepovrat. Prisjeam se svega, od pijanih noi, do jutarnjih kava, vrucih ljetnih kupanja, od urkova, preko svoga Otra do Iia, Crikvenice i raznih Krkih uvalica. Sjeam se planinarenja ko klinac, i odlazaka na snijeg u Gorski Kotar ili Sloveniju. Sve se to moe ponoviti, ali nikad nee biti isto. Vie nikad neu biti onaj klinac koji skae i divlja po moru, koji sanjka i valja se po snijegu, koji tri i skae po brdima, onaj bahati mali koji se svako malo sa nekim u gradu zakai...
Kau ljudi da svako vrijeme nosi neto svoje, i to je potpuno tono. Ne kaem da mi je sada gore nego prije, izuzev toga to imam puno vie obveza i odgovornosti, ali to si mlai, to je vie toga tek pred tobom, kako godine prolaze, ostaju samo uspomene i al to se odreeno vrijeme nije iskoristilo bolje.
Gledam ljude starije oko sebe, skoro svima je ivot postao rutina. Ujutro se probude, otiu na posao, umorni se vrate naveer doma, pogledaju televiziju i odu spavati. Eventualno za vikend malo ive, da bi u ponedjeljak sve opet krenulo isponova. Ja ne elim tako. Radije se ubijam od posla par sati, pa imam ostatak dana slobodno, nego itav dan provodim u nekom uredu i sve to imam od ivota ako izuzmemo san jest pauza za ruak i par sati veernjeg gladnja tv-a, jer si ionako preumoran za bilo to drugo. elim ivjeti svoj ivot punim pluima, svaki dan, ili ga uope ne ivjeti.
Lucije Kornelije Sula bio je veliki rimski vojskovoa i diktator. Sudjelovao je u Jugurtinom ratu kao kvestor Gaja Marija, a u ratu italskih saveza protiv Rima kao legat gdje je pobjedio Cimbre i Teutonce. Nakon toga triumfalno ulazi u Rim, a kasnije sudjeluje u jo nekoliko ratova i guenja pobuna. 82 p.n.e. je ponovno uao u Rim i zaveo diktaturu u kojoj se krvavo obraunao sa svojim protivnicima. Oslanjajui se na oligarhe i vojne veterane, promjenio je ustav i sustav vrhovne uprave tetei demokratiji i graanima. Sula je bio prvi rimski diktator kome nisu bila ograniena prava i trajanje vladavine. I to je tada napravio? Zatrpan svim obavezama, dunostima i odgovornostima, jednostavno je abdicirao, te se maknuo iz drutvenog i politikog ivota i povukao u osamu. ovjek je htio proivjeti svoj ivot, a ne ga potratiti na neke dunosti i obaveze. To je i napravio, provevi zadnje godine svoga ivota okruen glumcima i zabavljaima, te umrijevi najvjerojatnije od ciroze jetre, radi previe alkohola.
Naravno, nije rijeenje poput Sule poslati sve svoje dunosti i obveze k vragu i doslovno se ubiti sa alkoholom, ali nikako si ovjek ne bi smio dopustiti da mu dunosti i rutina diktiraju ivotom. Da bude rob vlastitim obavezama. Vrijeme ide stalno naprijed, i nikako se ne moe vratiti... Koliko god to strano zvualo, svaka nova sekunda znai da nam je preostala sekunda ivota manje. Zato svaki sljedei trenutak treba najbolje iskoristiti i proivjeti ga, kako sam ve rekao, punim pluima. Ponekad je teko, jer te ivotne okolnosti pritisnu i dovedu u naizgled bezizlaznu situaciju, ali kako kae najvie citirana izreka od Nietzschea, "to te ne uniti, uini te jaim". Na kraju u citirati rijei, ili stihove koje je mala meimurka iz prolog posta priloila jednom frendu uz roendansku estitku, koji zapravo najbolje govore o vrijednosti i vanosti svakoga trenutka, te koji su me motivirali na ovaj post i razmiljanje o vremenu koje je prolo te koje stalno i nezaustavljivo prolazi: