Marketing
...a gdje je ljubav...
Mnogo toga dogodilo se odkada sam posljednji put otvorila stranice mojih sjeanja i osjeaja...toliko puta zapitala sam se je li to to inim ispravno i zato put ka srei uvijek vodi trnovitim predjelima pakla i kroz vatru i vjetar... Dugo sam razmiljala to bi bilo kada dopustim da u moje srce jo jednom ue jedan osjeaj...ljubav...ne bi li to bilo pogubno za mene... No ne razmiljajui, srce se otvorilo i dopustilo da zavolim te... to mi je initi sada? Trebam li se rijeiti toga osjeaja ili mogu ostati gdje jesam bez da me povrijedi poput njega...ne znam...bih li ti mogla vjerovati..bih li ikome mogla vjerovati jo jednom... Da li da kaem dobro doao, ljubavi...ili da zaklopim svoje oi, okrenem se i plaui otrim od tebe... Moje srce ve je dovoljno bjealo samo od sebe...ve sam dovoljno i ja sama bjeala od svoje sjene..od straha...od suza... ak i sada...dok razmiljam... Sjedim u sjeni, u mraku...u noi...crne svijee gore oko mene... U krugu nalazim svoj spokoj...i mir...ne razmiljam o tebi..i o ljubavi to tako me odjednom snala i oblila... Osjeam samo vjetar u kosi...i spokoj u dui...tamu kako me obavija poput ruku valova...i negdje u daljini ujem tvoj glas...kako me doziva...no onda zastanem...ne mogu poi za tobom... Previe se bojim da volim te....
Verbi ut ego haud ostendabam,
nunc memorabilis est...
at commemoro momenta
cum tu osculabat me,
et comprehendat me
cum amore...
ita gratiosus adspectus...
Queo ego amare te...
sine metu,
sine suspicione...
Non sapio
an amare
aut terga do...
Dea,
suadea meo
corpore moribundo...
Custodia meo cor perdito...
Ego amo is...
aut nimis metus habeo...
Auxilia mego...
succurra...
Post je objavljen 08.07.2007. u 21:12 sati.