...nek si ga nabavi , jer je u njemu nastavak ovog ingenioznog te dubokoumnog teksta!
Pet najvećih zabluda o muškarcima:
Muškarci se slabo peru – nije istina. Samo se brže znoje
Muškarci su samo lovci na skalpove – muškarci broj žena s kojima su spavali množe sa dve. Žene taj isti broj dijele sa tri. Pa tko je onda tu lovac a tko lovina?
Muškarci nikad ne pitaju za put – zapitajte se s koliko ste muškaraca spavali u životu, pa ćete vidjeti da neki od njih ipak dođu tamo gdje naume
Muškarci ne mogu raditi dvije stvari istovremeno – ne znate ni vi – uostalom, probajte spojiti glavobolju i seks ako ste frajeri, ajde!
Muškarci su neuredniji od žena – potpuno netočno. Dlake od brijanja se lako isperu, papirići od uložaka ostaju!
Zašto izumiru pravi muškarci?
Ženama je jezivo teško udovoljiti. Što ih više ignoriraš to si im napetiji i privlačniji, a čim pokažeš znakove zaljubljivanja – postaješ prošlost. Naime, od tog trenutka im više nisi zanimljiv i kreću u potragu za novom žrtvom. Mužjaci, doduše, vremenom evoluiraju, ali žene to rade duplo brže, pa tako danas, polako ali sigurno, dolazi do sporog te sigurnog izumiranja kvalitetnih džentlmena sigurnih u sebe sa stavom i segregacije muškog roda na lovca (homo barabus primitivus) i sakupljača plodova (homo domesticus). Hoćete li nas uspjeti iskorijeniti?
Općenito o mužjacima
Muškarci su u principu relativno jednostavne jedinke kojima je u životu apsolutno savršeno sve dok misle samo na navijanje, tulumarenje i podjebavanje slabijih od sebe. Ali kako svijet ne bi bio savršen, uskoro ih počinju intrigirati stvorenja koja jedno govore, drugo misle i treće rade a pritom imaju prekrasna lišca i tijelo nekako čudno izbočeno baš prema njihovim rukama. Muška logika je jednostavna – lagani zornjak, eventualni “kviki” po danu ako se potrefi i divlji seks prije spavanja, onaj kad se oznojiš ko pajcek na ražnju i onda stavljaš mokre plahte na prozor da susjedima cure sline. S nadom da će ti vidjeti pakleno zadovoljni osmijeh. Dok se žene drže tog svog plana i programa – sve pet. Ali nakon tri mjeseca veze kreće takozvana “ženska logika” koja govori sljedeće: “Gledaj. Sad si shvatila što voli. To je ok, ali postaje dosadno - ajmo ga zato bockat i provocirat te zatvorit pipu pa da vidimo koje su mu granice!” Problem je u tome što ženama nažalost nije dodijeljena moć shvaćanja muške granice tolerancije i uskoro sve prelazi u svađanje, varanje i prekid. Daleko od toga da su muškarci savršena stvorenja, ali žene su pravi majstori da između deset individua koje im skidaju zvijezde s neba besprijekorno odaberu devet debila kojima će služiti isključivo kao jednokratna recka na tapeti iznad kreveta. Pravi muškarci obično ne voze tatine ili ukradene Bembure i Mečke i nemaju kokain u svakom džepu, ali ženama treba jako dugo da se opamete… Ako se ikad opamete. Sve se dodatno komplicira ako se veza ne događa u onim divnim bezbrižnim godinama dok se još ovisi o starcima i njihovim financijama. Kad se i jedni i drugi zaposle i shvate da će mnogi njihovi najdraži hobiji morati biti zauvijek odbačeni a trenuci nježnosti smanjeni na minimum, tek se tada vidi koliko je veza bila kvalitetna i ima li uopće kruha od nje. A najčešće nema ni kifle.
Žene se vole voditi za stereotipima - ako si nabildan, vjerojatno si glup, ako si mensaš ili ferovac sigurno svršiš nakon deset sekundi, ako si bogat, treba te ubit od ljubomore jer ćeš inače zbrisat... Teško je pronaći savršenog muškarca, a i kriteriji se vremenom mijenjaju. Današnje moderne žene (Dona Emantipatia) si obično odaberu žrtvu koja ima dobre gene, solidnu materijalnu situaciju ali i neku falingu koja se nikako ne uklapa u njenu savršenu viziju njega - poput gledanja tekmi, pijenja alkohola uz glupe seksističke spike ili tradicionalnog mjesečnog alko-raftinga s okretanjem neke mirišljave pečene lešine i padanja preko praznih gajbi s dečkima, naravno - bez pristupa komadima. Nažalost, takve žene misle da je njihova misija ne razveseliti nego preodgojiti svog muškarca i zabraniti mu sve što voli te tu ljubav prebaciti na novi centar univerzuma – sebe. Tu počinju problemi jer žene će uvijek paliti snažni i divlji neukroćeni znojni pastusi koji se ne daju ukrotiti... Kad jednog dana konačno svojim čeličnim, brižno njegovanim noktićima prime nekog Lipicanera za testise i pretvore ga u patuljastog ponija, shvate da ih više ne zanima i kreću u potragu za svježim mesom.
Kako je bilo prije
Tih davnih, nikad prežaljenih dana srednje škole, sa skupljanja Alan Fordova i sličica fudbalera i timova vremenom sam se lagano prebacivao na gledanje onih bića koje takve i slične teme o te dvije toliko bitne stvari uopće nisu zanimale. Najzgodnije cure u razredu tada su nam mahom otimali nekakvi dvadesetpetogodišnji moroni s nabrijanim Tomosima i spuštenim Hondama koji su bjesomučno prduckali i radili beskrajne krugove oko škole s čikom u gubici i kvocijentom inteligencije jednakim cijeni litre benzina. Jedini tipovi koji su furali s nekom curom unutar razreda morali su biti potpuno drukčiji - ili hipiji, ili darkeri, ili pankeri. Ili genijalci, ali ti bi ionako pukli do kraja srednje. Seksualna meta je uvijek bio i neki tip koji se gušio od cigaretnog dima i masnom kosom glumio pjesnika i buntovnika, dok su pristojni dečki uglavnom protestirali ignoriranjem žena te kartanjem, psovanjem i punjenjem foldera „dobri filmovi“ i „kultni albumi rocka“. Tada je prolazio princip “Toljagom u tikvu”, zgodne žene bi se skroz potrošile do faksa a mi nismo znali prepoznati one prave jer smo se palili na Pamelaste tipove i zanemarivali sjajne cure od kojih smo prepisivali i koje su otkidale na naše viceve.
Na fakultetu su i dalje prioriteti bili sport, film i glazba – pokušavalo se bariti u kinu, na koncertima, tulumima uz gitaru. Od dvadesete do dvadesetpete godine najveće komade naše generacije odvlačili su nekakvi kilavi stričeki u poodmaklim pedesetim privlačeči ih nemoralno na jahte i skupa putovanja daleko od svojih zakonitih supruga koje je pregazilo vrijeme. Veze koje su trajale za vrijeme faksa među kolegama i kolegicama naprasno su se završavale davanjem kraljevske noge nesretnim mužjacima koje su njihove cure prestigle i diplomirale netom prije njih. One su to komentirale – jedan period u životu je završen, neću vuć repove za sobom, vrijeme je za nešto ozbiljno. Nesvršeni studenti bi se nakon kraće tromjesečne alkoholne faze u kojoj bi davili sve što hoda, puže ili sjedi kraj njih tužnim i dugim pričama kako je on nju htio ženit i imat brdo kikića (što joj nikad nije rekao, a u biti je stvarno htio iako je bio preponosan da bi joj spomenuo), ili vratli u velikom stilu željni osvete, ili potonuli na dno. Takvi tipovi koji su se ofeniksili bili su prava napast za žene zato što su sa svakim novim osvojenim skalpom smatrali da se uspješno svete bivšoj jer tako ponižavaju cjelokupni ženski rod. Osim što su dosta nakon toga shvatili da su totalni idioti, u veću i prazniju glavu im je došlo da su preko pimpeka propustili vjerojatno najkvalitetnije žene s kojima su u životu bivali. A bivali su samo zato jer su im te nesretnice vidjele taj bijes i divljinu u očima na čiju se pojavu njihovi hormone pretvaraju u sladoled od čokolade na 40 stupnjeva. Simpatične cure s faksa od kojih si prepisivao i s njima se ludo zabavljao za vrijeme izleta i terena, doživljavao si kao frendice i davio ih pričama koje ti se koke s drugih smjerova sviđaju.
Kad sam se zaposlio i prešao tridesetu, žene moje generacije koje se još nisu omacile bile su u totalnoj komi trgale su se bezumno za jednonoćnim provodima završavajući najčešće u naručju konobara koji su netom završili smjenu i objeručke prihvaćali ponuđeno. Kada bi u nekim od tih divljih flertova s ostale trudne, mudro bi se vraćale tipovima s kojima su bile u dugogodišnjim vezama, kvalitetno odlagale da je dijete baš njihovo (poznajete muškarca koji će iz svog džepa dati 7.000 kuna za DNK test!? Ahahhah!) i započinjale bračni život koji nikad nikog nije usrećio i završava spavanjem u odvojenim krevetima, sobama i djecom koja završavaju na psihijatriji, odvikavanju ili daleko od takvog, nazovi - doma. Simpatične cure s posla koje nisu bile nešto prezgodne ali sam konačno shvatio da je to to što tražim (a ne neke Brene ni Slatke Kokos – Bountyce), već su davno bile poudavane za neke tipove kojima ne bih ni loptu dodao, niti na njih naslonio bicikl.
Kako je danas
Pravi muškarci, dakle oni kakve žene navode pri ispunjavaju raznoraznih upitnika i testova - duhovit, zgodan, «horny but sensible», pažljiv, odlučan, savršen ljubavnik (3-5 sati predigre, pimpek baš i ne mora uć, sat vremena maženja nakon orgazma jagodicama po kralježnici nizvodno dok je hrani jagodama umočenim u 126 i pol postotnu čokoladu s nula kalorija te shine skin efektom i pjeva a capella hitove Oasisa, unisono, prima vista unazad jodlajuć) jednostavno ne postoje, kao ni balerina s velikim cicama, zgodna voditeljica vremenske prognoze na HTV-u ni pošteni političar. Takav tip ako već i egzistira, ne želi trošiti vrijeme na vezu u kojoj će ga netko ugnjetavati i govoriti mu kako je vrijeme da konačno baci sidro, nego rađe za seks plati i u miru uživa u svemu što voli. Ne zato jer bi on to htio, nego jer je na to natjeran. Pravi muškarac želi slobodu i eventualnu ravnopravnu i pravednu razdiobu iste, a ne preodgoj, i čim vidi kako mu se od njenih zlaćanih ekstenzija oko ruku i nogu rade okovi, nježnim potezom škarama prekida vezu i odlazi dalje uživati u životu.
Kako će biti u budućnosti
Budućnost nije svijetla jer će se muškarci potpuno razdvojiti na dvije kaste – sakupljače plodova i lovce. Lovci će na silu osvojiti desetu curu nakon devet neuspjelih pokušaja, a sakupljači plodova će i dalje biti fini i pristojni i čekati da im se neka kolegica smiluje kad se umori od napada primitivaca.
Tako se u trudnoći muškarac mora potpuno preobraziti u slugu, lakeja, kućnog ljubimca i metu za pikado. A kad mi igramo po vašim pravilima – više vam se ne sviđamo. Jer žene ne znaju stati nego idu preko krajnjih granica, i onda se čude što poludimo. Emancipacijom se, koliko god ona dobrog donosila, žene udaljuju od seksa jer proživljavajući upucavanja nadređenih smatraju da se to događa i nama te postaju prokleto posesivne što naravno dovodi do fajta. Da ne govorimo o tome da više ne kuhaju, ne peru, ne peglaju i nakon takvog dana na poslu naravno nisu za nekakvo divlje hopsanje sa znojnim dlakavim čudovištem koje se eventualno podapralo pod pazuhom…
Veza muškarca i žene bazira se na povjerenju, poštivanju i seksu. Nakon ženidbe, ulazi se u stanje kad on njoj ne vjeruje, ona njega ne poštuje a seksa ima samo nakon svađe. A pravom muškarcu treba seksa. Djevojke, žene, majke… Između seksa i pive u birtiji, muškarac će uvijek izabrati seks. Naravno, ako se znate ševit. Treba nam seksa poput vode, solarija i Cosmo savjeta jednoj pravoj ženi. Nemojte nas ignorirati, seksualno nas tretirajte i bit ćemo puno bolji. Nemojte da se ponovi situacija koja se dogodila poznaniku što je par mjeseci nakon poroda skupio hrabrost i prišao voljenoj družici, do svadbe inače predivnog milog i krupnookog stvora u trenutnoj fazi nadrkane aždaje nakon amaterske brazilske depilacije, krvavih očiju i prebreklih grudi s glupom idejom: “‘Oćemo se!? Ono, prošla su tri mjeseca, trept, trept!?” A ona ga je pogledala kako samo zla majka može u bajci pogledati retardirano pače: “Ali Pero, pa dijete je budno.” On se pokunji i ode onako, poput novog šatora erektilan do kupaonice kopirajuć Kevina Spaceya u Vrtlogu života, ali sutradan, čim je začuo nježan hrk svoje nejači uleti voljenoj u ritmu otkucavanja srca s istim pitanjem: “Bumo se danas…!?”
Peru i dan danas možete sresti u lokalnoj birtiji s velikom Žujom i malim Mirogojčekom, jer je odgovor glasio: “Pero, pa dijete spava!”Čovjek je odustao od daljnjih pokušaja, zakonita mu odlazi na tretmane mršavljenja, zatezanja, classic turbo intacta Soupek trick-drk-kabong fitnessa i dopisnog ajurvedskog uljepšavanja mišlju, a on je definitivno otišao u krasni k... A bio je faca. Uništila ga emancipacija…
Ima li lijeka?
...
Post je objavljen 07.07.2007. u 10:53 sati.