Marketing
22. zagonetka – Koji si?
Molim one koji znaju rješenje jer su ga već prije čuli da ne sudjeluju u rješavanju zagonetke. Također molim sudionike da ne traže rješenja po internetu, jer onda sva igra gubi svoju draž i nije zanimljiva. Hvala na razumijevanju!
Danas se neću obazirati na besmislene napade na Kikicu, danas nije taj dan.. Danas je dan kad sam diplomirao. Bilo mi je super nakon obrane diplomskog rada. Moje najdraže društvo i ja okupili smo se u fakultetskoj kantini te se zabavljali i glupirali. Unatoč veselju što je faks napokon gotov, što je napokon stavljena točka na i, u meni je bili i puno tuge. Nikad nisam imao prijatelje kao ove ovdje, a sada ih sve do jednoga moram napustiti. Bila je danas i pokoja suza, bilo je tužnih pogleda, bilo je grljenja, ljubljenja, stiskanja, bilo je svega. Kaže se nemoj biti tužan što si nešto izgubio, nego budi sretan što si to uopće imao. Slažem se s tim, ali... to vam je kao da prelazite iz najmodernijeg Audija u Fiću, nije lijepo, nezgodno je, nedostaje udobnost, sigurnost, pouzdanost i druge stvari. Moji prijatelji nisu Audi, nisu Mercedes, nisu Bentley, nisu ništa što bi imalo dostojnu poredbu. Siguran sam da mnogi tako misle za svoje prijatelje i onda me vjerojatno razumiju. SamoIstina spada u te ljude o kojima govorim, danas mi je zajedno s još tri cure (to je moja dragocjena četvorka) kupio rukavice i vreću za boks, kao da mi misli čitaju, baš su me obradovali, naročito sa sitnim detaljima kao npr. tko mi nosi koji poklon, kakav će biti redoslijed darivanja, otvaranja... ukratko, dali su si truda. Bilo je tamo još ljudi koji su mi jaaaakkooo dragi, ali ne spadaju u moju četvorku, nego su to moji pojedinci. Uvijek sam zahvalan Bogu na tom bogatstvu, na prijateljima. Ne možete zamisliti kako sam bio ponosan kad sam sjedio za stolom i gledao sve te meni drage ljude. Vjerojatno to nitko nije primjetio, ali bilo je trenutaka kad sam se jednostavno lagano isključio iz društva (ne fizički), u glavi sam si pustio neku laganu neidentificiranu pjesmicu i jednostavno uživao gledajući to moje blago. Prijatelji su blago. Znam da neki misle da prijatelji ne postoje, neću ih razuvjeravati, no ne slažem se s njima. Da dalje ne pišem i ne duljim, bilo je prekrasno, neponovljivo, s puno ponosa s moje strane što imam takve ljude oko sebe, te i s njihove strane što im je prijatelj diplomirao! Sad slijedi tuga i žaljenje, ali sve je to dio života.
Odgovor: -
Neću nikakvu tešku, evo jedna skroz lagana, ne želim vas opterećivati, jer ni mene danas nitko nije opterećivao.
Koji si ako te prestigne drugi?
Pozdraw 
P.s. neka se ne ljuti nitko tko nije naveden u ovom tekstu, on je ionako simbolične naravi te je imao namjeru prikazati samo dio ponosa koji sam osjećao dok sam gledao ljude koji su došli proslaviti sa mnom moju diplomu.
HVALA VAM SVIMA
Post je objavljen 30.06.2007. u 00:08 sati.