Marketing
Zbogom, dragi Tadija...
Otišao je legenda hrvatske književnosti, Dragutin Tadijanović u 102. godini svoga čarobnog života. Ostavio je za sobom bezbroj vječnih pjesama koje odišu ljepotom Tadijine riječi... Hvala Ti, Tadija. Hvala Ti za sve pjesme kojima si obogatio hrvatsku književnost, ali i moje srce!
DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?
NA GROBU PRIJATELJA
Dođoh na grob tvoj. Ploča
S tvojim potpisom. I sunce
A uokolo samo grobovi.
Grobovi s imenima, tuđi.
Pomislih: Gdje li su jablani,
Oni iz tvojih pjesama,
Da pratnja ti budu i ovdje
U pustoj vječnosti tvojoj?
No, sjetih se da je dosta
Srcu čovječjem malo ljubavi,
Kitica svijeća, riječ prijatelja.
A koliko njih, koliko ljudi,
U ovo grabežljivo, krvoločno doba,
Nemaju ništa, ni svoga groba.
Vratih se spuštene glave, uprte u zemlju.
Post je objavljen 29.06.2007. u 21:51 sati.