Marketing
Zadnji dani u osnovnoj školi!
Kako vrijeme leti... Još jučer sam bila prvašić, a danas osmaš. Da, osmaš... Svih ovih osam godina je prošlo relativno brzo. Bilo je svakakvih trenutaka; sreće, veselja, tuge, suza ... I kada se svega toga sjetim, uhvati me nekakva sjeta. Sve jednom prođe...
U prvom razredu sam sanjala o danu kada ću biti osmaš, nešto posebno. Evo, sada sam osmašica. Lijep je to osjećaj. Osjećam se nekako veliko, zrelije, starije. Zadnji su dani... Nekako mi je ipak žao što se rastajem od svoje osnovne škole. Voljela sam ju. Mnogo toga mi je pružila. Ta osnovna škola me naučila, osam godina je bila dio moga života, oblikovala me je kao osobu, u njoj sam proživjela najljepše godine života i sada... Izlazim iz svega toga. Nisu bitne ocjene niti prosjek, bitno je ono što nosim u srcu; bezbroj uspomena, sjećanja, trenutaka, nezaboravnih događaja...
Sada putujem na drugu postaju života. Ne znam što me tamo čeka. Puno rada, truda, napora i upornosti... I na kraju se sve isplati. Naučila sam da su ocjene nešto najnebitnije jer nisu omjer znanja. Nažalost, presudne su nam kao ulaznica na novu predstavu...
Post je objavljen 19.06.2007. u 21:22 sati.