Marketing
Snježnik(ovanje)
Prekrasno! Nije teško, a završni uspon iznad planinarske kuće do samog vrha super zanimljiv i izazovan! Hoćeeemooo reeeprrrizu!!
Put do gore je prekrasan. Imate nekoliko lijepih vidikovaca, gdje vam je Kvarner kao na dlanu!
Evo i Grobnika, ajme buke, do gore se orilo!
Krenimo redom. Doći do Snježnika nije problem. Putokaza na cesti ima bez problema. Tražite Gornje Jelenje. Šest kilometara od Gornjeg Jelenja prema Rijeci idete u brdo, oznake su super jasne. Cesta asfaltirana, sve super, pičite gore autom. Kad se krenete penjati u brdo, penjete se sve do doma Platak na nevjerojatnih 1111m! (Jel to namješteno? 
) Platak je velika lijepa livada. Malo ispred doma, na šumskoj stazi uz Dom možete parkirati. Tih iza Doma imate početak staze na Snježnik. Do vrha ste uglavnom u šumi. Početak je malo nezgodan, blago i oveće kamenje, pa onda idete kroz neki gustiš granja i slično.. E sad što se tiče plana hoda..
Ljudi obično naprave krug do Snježnika pa preko Golice nazad, tako bi imali dva vrha. Mi smo išli na varijantu samo do Snježnika i nazad, aliiii.. u jednom trenutku put do vrha se račva. Tako možete dio puta ići na različite strane.
E mi smo gore išli kroz Grlo (35 min), a nazad grebenom (40 min) i - nismo zažalili, hehe.. Naime, bolje da idete ovako, jer je iznad doma neugodno za penjati se, a mislim da je još gore tuda se spustiti. Izazovno, ali onak' malo neugodno.
U jednom trenutku izlazite iz šume, dignete napaćenu glavu prema vrhu, kad ono dom! Napušten i u derutnom stanju, ali i dalje dom! 
Vidikovac oko doma prekrasan!
Iza doma nalazi se put do samog vrha. Nije baš ugodan, dosta je strmo, visoko morate dizati nogu, koristiti alpinističke neke poteze i to.. ali super! Baš sam guštala, oslobađam se sve više!
Na ovoj slici vidite kako su oblaci odjednom krenuli na nas. Streslo nas.
A na vrhu puuušeee li ga.. Burni Bitoraj je lagani maestral naspram ovoga!
Nazad smo se vraćali grebenom, a sretali smo planinare koji su išli u suprotnom smjeru.
Počesto znamo vidjeti pse s planinarima i sad mene zanima je li to baš pametno. Pas je lud, ide za gospodarom gdje god, ali nekad mi se čini da planinari precijene svog psa i njegove male noge. Nije stvar samo u tome da psu ponesete vodu i hranu. I pas može rikavati i ima svoj bioritam! Istinita priča: liječnik poveo svog psa u Velebit, vrućine, ovo-ono, pas kolabirao, nosili ga nazad, davali mu dolje infuziju, kompletni kolaps organizma, na rubu smrti. Pa to je da poludiš.. Dakle, dobro razmislite prije nego što mislite da ćete učiniti dobro psu da ga povedete na 1500 m. Mislim da bi većina pasa rađe izabrala maženje po kvartu nego šprintanje uz brdo, ali dobro..
Evo veselije životinjice!
Povratak nazad bez problema, preletjeli smo stazu! Kako smo već negdje oko 2h završili s hodanjem nismo znali što ćemo dalje. Da vas ne gnjavim sa svim mogućim opcijama, na kraju smo se odlučili za Skrad. To što Platak nije u knjižici-sa-žigovima nije utjecalo na odluku da odemo na Skrad, koji, eto, igrom slučaja, jeste!
No, ono što nam se dogodilo na Skradu prelazilo je svu našu maštu!
To be continued!
Pozdrav i sretno! 
Post je objavljen 21.06.2007. u 09:49 sati.