SUODNOS RELIGIJE I ZNANOSTI IZ PERSPEKTIVE DANAŠNJICE
6. lipnja 2007.
Vrsta diskusije: tribina (organizator je časopis studenata KBF-a Spectrum)
Sudjelovali su: akademik Vladimir Paar (poznat inače široj javnosti po tome što je autor udžbenika fizike već dugi niz godina), akademik Ivan Golub (utemeljitelj Spectruma) i prof. dr. sc. Tonči Matulić (profesor na KBF-u) kao moderator.
Akademik Paar inače je svjetski poznat znanstvenik koji je oobjavio stotine i stotine znanstvenih radova, te je član svih većih fizičkih (fizika) udruženja u Europi. Gostovao je gotovo svugdje u svijetu predavajući tako od poznatog Cabridgea pa sve do Ria de Janeira. Njegoc doprinos hrvatskoj i svjetskoj znanosti je zaista velik.
Akademik Golub je poznati profesor emeritus na KBF-u u Zagrebu koji sad već par godina ne predaje na fakultetu. Profesor je dogmatike, pjesnik i književnik, objavitelj također stotina znanstvenih radova i članaka. On je također gostovao u svim većim gradovima svijeta predavajući ono što najbolje zna- dogmatiku. Utemeljitelj je Spectruma, časopisa koji uređuju studenti teologije, u kojemu se objavljuju radovi iz područja filozofije i teologije. Časopis Spectrum ni u jednom trenutku, od svog nastanka do danas, nije prestao izlaziti, unatoč razdobljima u povijesti naše države koji nisu mazilil takvu vrstu časopisa i tematike.
Moram na početku priznati da mi je zaista bila velika čast prisustvovati toj tribini, koja se inače odvijala u prostorijama KBF-a u Zagrebu. Čuti tako velike znanstvenike je zbilja doživljaj. Čuti što oni imaju reći o vjeri i znanosti, na neki način, znači čuti što o tome govori svijet, budući da su oni svjetski priznati i poznati znanstvenici. To posebno vrijedi za akademika Paara, koji mi je ipak poznatiji od ak. Goluba.
Prepričat ću svoj doživljaj tribine. Nisam nikad prije vidio ak.Paara tako da ga nisam ni prepoznao kad je ušao u prostoriju. Čovjek je došao s ruksakom na leđima, u nekim ljetnim hlačama i laganoj majici, mislio sam u sebi: pa tko je sad ovaj. Uopće se ne doima kao neki svjetski poznat znanstvenik, a kamo li kao neki akademik (velika većina akademika se „fura“ na odijela i kad spavaju ;) Ipak ću se bazirati uglavnom na njegov lik jer me zaista oduševio, što svojom jednostavnom pojavom, što jednostavnim rječnikom i ponašanjem. Izgleda kao neki fini deda koji će svoju unučad uvijek rado odvesti na sladoled. Čovjek je blagog pogleda plavih očiju i iznimno zanimljivog glasa koji, vjerujem, nikad ne bi mogao dosaditi slušati. Uvijek na pravi način naglašava bitno i ima zbilja dobru intonaciju u pričanju. Nije čitao s papira što odaje ležernost i fluidnost u razmišljanju te sigurnost u znanju područja kojim se bavi. E sad, zamislite takvog genija...eh, žao mi je samo što tu nisu sudjelovali pobornici ateizma i evolucionizma...mislim da bi ih taj čovjek obratio bolje od bilo kojeg svećenika danas. Zamislite dakle svjetski poznatog znastvenika koji se bavi s više područja znanosti, ne samo fizikom, da vam u oči kaže da je evolucionizam čista bedastoća, da je teorija Big banga samo iskazana polovično i senzacionalistički, te da je to samo 2 posto istine koja nam je u znanju. Big bang se zaista dogodio, svemir je nastao u jednom trenutku, tako uostalom i Biblija kaže. Od tog trenutka eksplozije svemir se počeo širiti i galaksije su se počele pomicati...sve je to lijepo kaže on...ali tko je zaustavio daljnje širenje galaksija, tko je spriječio njihovo sudaranje, kako to da se Zemlja upravo tako savršeno našla na udaljenosti od Sunca, kako to da se sada ne sudarimo s nekim drugim planetama, tko ih drži na udaljenosti od početka stvaranja? Znanost NEMA odgovor! Onaj izgovor kauzalnosti i sile gravitacije tu ne vrijede ništa...a što je to sila uopće? Tko pokreće silu, odakle dolazi, gdje joj je izvor? Na to znanost NEMA odgovor kaže on. Znanstvenici su morali izmisliti pojam tamne energije da bi sve to objasnili. Dakle, uveden je dogmatizam znanstvene spoznaje. Znanstvenici koji barataju samo činjenicama bili su primorani uvesti jedan mistični pojam u svoj rječnik. Eto, zar to nije dovoljna činjenica koja govori o ograničenosti znanstvene spoznaje? Dalje akademik govori o molekularnoj genetici, kojom se zadnjih godina bavi, pa kaže... Teorija evolucionizma koje se često laćaju neuki i ateisti uopće nema smisla. Prema toj teoriji čovjek je najrazvijeniji stanični organizam. Akademik Paar onda nabraja razvijenost pojedinih organizama te njihov broj stanica i zbilja se čini kako je čovjek najrazvijeniji. Onda nas akademik upozorio na slijedeću činjenicu koja bi nas mogla šokirati: čovjek dakle ima oko 3 milijarde stanica- najrazvijenije biće misle evolucionisti tako...Ima ipak jedno biće na ovom svijetu koje ima, ne dva puta više stanica nego čovjek, ne pet puta više stanica nego čovjek, ne deset, nego 100 puta više stanica nego čovječji organizam. Koje je to biće? Jedna obična ameba! Pazite, ameba ima oko 300 mlr stanica genoma u sebi...Tko je tu najrazvijenije biće na svijetu? Što se tiče genoma pak, akademik upozorava na svakodnevne vijesti koje čujemo kako se ljudski genom „razbio“, kako se ljudski „kod“ razbio. Znanstvena je činjenica da je otkriveno tek nekih 10ak posto ljudskog genoma! To je iznimno malo. Tu se Paar također pita kako je moguće da jedan tako savršen organizam kao genom, koji se sastoji od 3 milijarde stanica, slučajno nastane. Slučajni nastanak genoma je po znanosti isključen. To je jednostavno ne moguće.
Uglavnom...
Paar, vrhunski znanstvenik, intelektualac...ponizan je pred svijetom i svemirom. U više navrata je ponavljao primjere iz fizike, kemije, kozmologije, biologije, koje ja niti ne mogu iznijeti ovdje zbog ogromnog im broja, na koje znanost nema odgovor. Postojanje svemira se objašnjava nekakvom crnom (tamnom) energijom, nema odgovora ni na pitanje kako izgleda atomska jezgra, budući da još nije moguće do kraja podijelti atom. Još je živa teorija iz skolastike srednjeg vijeka kako je jezgra samo nekakva točka iz koje izbija energija...to opet pretpostavlja misao da materija ne postoji, ako je jezgra samo nekakva točka...itd., itd.
Ljudstvo u biti ne zna još ni „s“ o svijetu a hvalimo se našim ogromnim znanjem i udaramo se u prsa zastupajući razne teorije. Ja sam u gospodinu Paaru vidio čovjeka kakvog se moglo naći samo u prijašnjim stoljećima, kao Aristotel recimo, koji se bavio svim i svačim u životu samo da bi dobio odgovore na pitanja iz života i postojanja. U njemu sam također vidio, možda i najviše, Sokrata koji stalno ponavlja kako ništa u biti ne zna, iako je očito da zna mnogo više nego „obični“ puk. Na sve ovo bih nadovezao jednu misao koju je izrekao akademik Golub, koja sažima sve njegove misli koje je tog dana izrekao: „Teologija je mucanje o Bogu.“
Moj zaključak: mi smo veoma sitna stvorenja u odnosu na svemir, takve nas je Bog stvorio. Sukladno toj našoj „sitnoći“ Bog nam je dao i sitnu spoznaju. Koliko god se čovjek trudio spoznati svemir on će uvijek ostati prikraćen za temeljne odgovore. Ovdje je prikladna ona priča o Tomi Akvinskom, koji je znamo koliki učitelj, kad je neposredno prije smrti dobio viđenje od Boga u kojem je on sam sebi priznao, kako ono što je spoznao, nije ni blijedi trag onoga što je vidio u viđenju. Dragi moji, prava stvarnost i odgovori nas tek čekaju...nemojmo biti prepohlepni i misliti da bilo što znamo o svijetu i šire. Mi smo tek mali ali značajni bljesak Božje stvarnosti u ovom svijetu, neka tako i ostane dok dođe vrijeme za veće stvari.
P.S. ova tribina je bila ispirirana knjigom koju su ova dva akademika napisali, a zove se Skriveni Bog, pa eto, potražite i pročitajte, siguran sam da nije dosadno štivo.
Hvaljen bio Krist!
Post je objavljen 07.06.2007. u 23:13 sati.