Nedostatak inspiracije. Dogodi se. Ne znam o čemu bih pisala iako bih ipak nešto htjela pisati. Ma ne znam ni sama. U zadnje vrijeme sam potpuno slatko zbunjena. Ma znate već... Tako vam je sa mnom. Ne znam ni sama što bih htjela. Već nekoliko dana se osjećam genijalno, baš sam sretna i zadovoljna. Smiješak mi je svakoga trenutka na licu, a osmijeh mi je postao lijek za sve. Eto, tako, takvo je stanje kod mene; zbunjenost, ludost... Ali, uživam u tome. Pronalazim sreću u velikim sitnicama, u oblačiću, kiši, poruci, osmijehu, pjesmi... Tako sam sretna. Ispunjena sam posebnom energijom, pomalo sanjarski ludom. Znate ono: ˝Kakvom energijom zračiš, takvom energijom i privlačiš.˝
Danas sam šetala ulicama svoga grada i sretala namrgođena lica koja su odavala ljudsku pohlepu, užurbanost, zaposlonost i , naravno, ljudsku glupost. Svi negdje žure, jure, trče, lete i uopće ne obraćaju pozornost na život koji prolazi pokraj njih. Ne smijemo to dopuštati. Bog nas ne će pitati koje smo poslove radili i koliko smo novaca zaradili, već koliko smo Ljubavi u to uložili i kako smo živjeli dar koji nam je On poklonio. I što onda? Ma trebamo svaki trenutak ispuniti ne obazireći se na sitnice. To nije važno. Trebamo voljeti, ljubiti i bit ćemo voljeni i ljubljeni.
Radujem se svakom novom Danu jer je to novi početak i Dan u kojem ću ponovno uživati iako ću, možda, doživjeti i neke balade. Nema veze. Takav je život i treba znati voljeti i živjeti svoj let.
Molim vas, nemojte mi zamjeriti što vas opterećujem nekim svojim glupostima, ali što ću?
Želim s vama podijeliti svoju sreću i radost. Vjerujte mi, trebamo uživati, trebamo se veseliti, trebamo biti zbunjeni i ludi jer smo to mi. I sada, da, sada, u ovom trenutku, pošaljite sms ili nazovite nekoga koga volite i recite Mu ili Joj koliko ljubite svaku pomisao na Njega ili Nju. Uljepšajte nekom snove... Učinite to i uljepšajte si trenutak koji je neprocjenjiv...
Post je objavljen 04.06.2007. u 23:24 sati.