Marketing
Just another brick in the wall...
Ne znam to mi se dogaa... Imam sve, a kao da nemam nita. Ba nita. Nedostaje ono najbitnije, ono to bi... Ma ne znam. Ni u to vie nisam sigurna, zbunjena sam. Previe je misli u mojoj glavi i osjeam kao da pucam. Osjeam neto to ne mogu opisati. Ba jadno... Bojim se da posustajem i... Bojim se da neu uspjeti odrati neka obeanja, bojim se da neu uspjeti biti onakva kakvom se zamiljam. Kao da znam da e mi netko stati na put i rei mi: Ne, ti nisi osoba koja zasluuje sve to ima, ili sve to eli... I ono ega se najvie bojim je da e to biti onaj glas u meni, moja savijest...
U meni je toliki nered. Nedostak samopouzdanja u posljednjih par dana mi unitava sve lijepe misli i moju stranu u kojoj sam nasmijana, vesela, samopouzdana, tvrdoglava, vrijedna, emotivna... Jednostavno se ovih dana ne prepoznajem.
Kad se zamislim i pomislim na neke stvari i osobe iz ne tako davne prolosti suza krene i opet postanem tuna. Ba onako kako ne elim...
Nikad nisam mislila da u biti toliko zainteresirana samo za jedno i da me onda to jedno sputava u svemu drugome, svemu to je moda i lijepe, i bolje, i korisnije za mene.
Kada neto elim, inim sve kako bih to neto dobila. Ali mnogo stvari koje sam uinila kako bih dobila ono to trenutno elim, nisu imale uinak. Ne onakav kakav bi meni odgovarao, ne onaj koji bi me uinio... Da, ba to - sretnom... Evo mene opet s tom sreom... Ali da. Nita bez toga... Nita.
Ne elim odustati, i neu. Vjerujem u sebe, ali mislim da ipak ne dovoljno... Nekako kao da mi fali ba onaj dio koji bi sve stavio na svoje mjesto... Hmmm...
Morat u ga potrait i stavit na mjesto koje mu pripada... Nadam se da u uspjet.
Ne znam zato uvijek piem o istim stvarima... Ili ipak znam...?
Naravno da znam.
***
Miris tebe ja nosim...
Dio tebe ja elim biti.
Kao apat koji uje rado.
Dio tebe...
***
Post je objavljen 29.05.2007. u 14:40 sati.