Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arachidus

Marketing

Finalmente finito - Aliza dio 4., zadnji...

Evo ga, finale, i to kakav. žalim što je dug, ali već je ovo osakaćena blog verzija mojih švrljotina i daljnje cjepkanje na djelove i sakaćenje ne bi imali smisla, znam da ćete uživati jer ima svega.. za svakoga.. lijep pOzDrav i do čitanja..



"...One vole samo mene, mene...", odzvanjao je u Arachidusovoj glavi Baby Dooksov glas, dok se samouvijereno poput akcijskog junaka iz hollywoodskih blockbustera pun nekog čarobnog elana vozio s Alizom u njenoj merđi.

"Ah, taj glupi Rastislav, š'a je mogao karati a nije iz svojih emocionalnih dubioza.. Š'a me briga, ja se bar izvukoh na neku trulu 'Curo-ja-sam-ti-full-pristojan-dečkić-al'-k'o-ponudiš-pičke-odbiti-te-neću' spiku.. Kao vodi me na piće negdje drugdje, da baš, u svoju sobu, vjerovatno, gdje će striček Archi da je jebe stranstveno.. hehehe..(I da, znam da se piše 'vjerojatno' i 'strastveno', no na cesti ćete me lako prepoznati jer govorim krivo, onako kako mi se sviđa :-p op.a.)", razmišljao je shvatili-ste-tko promatrajući zeleni krajolik pored ceste dok je sa skupog CD-playera u auto odzvanjao onaj iritantni hit sa onog glupog "Tokyo Drift" filma (ma sto posto znate o kojemu je riječ!?), dok je boginja kraj njega ubadala đireve uvijerena da vozi dobro poput Montoye ili Raikonnena (znate, prvak formule i onaj koji istu uvijek slupa), a Arachidus se samo nadao da neće umrijeti sad kada je toliko blizu toga da svoje prljave zube zarije u njen prekrasni vratić.

Stali su u nekom fancy mjestu nalik onima od kojih je Archija inače boljela glava, ali ovaj puta nije imao ništa protiv. Otišao je toliko daleko u svojoj "uliznosti" da ju nije kao i druge ribe "k'o fol" slušao i poslije je/ih zadavio zbunjujućim i nadasve neugodnim sitnicama o sebi i svojim frendovima od kojih bi na kraju o njemu znale još i manje no kad su krenuli sa konverzacijom, a to je kod njega bio čest slučaj. Ne, on se stvarno potrudio pohvatati dijelove njenje izklišeizirane životne priče (one iste koju je ispričala Rastislavu vidi – Finalmente finito, Aliza dio drugi), i samo se zagonetno smješkati te dvosmislenim rečenicama implicirati na ono što mu je trenutno bio priority No. 1: SEX, ševa, brušenje, spolni odnos, genitalni okršaj, jebanje, karanje, mrčenje, coiutus...dosta, shvatili ste...

Odvela ga je do svog hotela, no ne i u svoju sobu, to ga je malo zbunilo, no dok ga je ostavljala u predvorju rekla mu je čarobnim osmjehom: "Odmah se vraćam, idem se samo presvući i...malo iznenađenje..". A koje je iznenađenje to bilo, vratila se jo ljepša i jebozovnija no prije, Arachidus je ovaj put silno poželjeo da je vjernik da se ima kome zahvaliti na ovoj krasoti, no tu iznenađenja nisu prestala, na parkingu se nisu opet ufurali u merđu, već u neki monovolumen (morate ispričati Archija koji je bio već pomalo nacvrcakan pa nije obraćao pozornost o kojem se modelu točno radi). Tim ga je monovolumenom odvezla u neku fancy rupu, svu u polumraku, koja je Arachidusu smrdjela na bordel, no dok god su birre, medenice, shooteri, kokteli i druge pizdarije pristizale za stol i on njima kvasio grkljan, nije ga bilo briga. Red pića, pa red čavrljanja, pa je pao prvi značajniji dodir, poljubac.. "Ah, vrajže sreće, napokon", pomislio je sad već podosta nacvrckani Arachidus kada mu je Aliza predložila da odu na neko..khm..privatnije mjesto.
Arachidus je dolazio iz duge loze alkoholičara, što bi bilo da je znao piti, te je mogao popiti zavidne količine alkihola bez nekog afekta na psihu(srećom za sebe i nesrećom za svoj džep), a i pazio je na to koliko Aliza pije, jer je znao koliko pretjerivanje u alkoholu može pokvariti..khm..intimnu večer dvoje mladih ljudi suprotnog spola. Aliza se doimala trijeznija od njega, a on je uočio da pije skoro k'o i on, no nije skužio da je naručivala bezalkoholne koktele poput Shirley Templea (jer po njemu bez-A koktel nije koktel, slažete se, naravno:-)..).
Nije mu bilo jasno gdje baš usred mraka šume, no osjećaj nacvrckanosti i ugode kada je gurnula svoj topli jezik kraj njegovog i naslonila svoje usne na njegove, bacivši mu se u vrući zagrljaj, izazvali su posvemašnji blackout u njegovoj glavi (što se ne događa često). Krpice su sa njih nestale nošene rukama iskusnih ljubavnika, a oni su se u udobnoj prostornosti monovolumena pod okriljem tame valjali goli jedno uz drugo, radeći sve one prljave male stvari što ljudi u tim prilikama rade.
"Želim te jahati..", tiho mu je šapnuo mazni glas.
"Jaši..", jednako tiho je stigao odgovor.

Sjene unutar monovolumena su se okrenule, Archi je posegnuo za kondomima (Durex-Ultra thin, kupio ih je u hotelu.), no nije stigao ni dohvatiti ih kadli je osjetio Alizinu vrelu sluzavost kako se obavija oko njegovog ponosa. Mrakom se protegao duboki uzdah, bio je unutra, cijeli. Izluđivala ga je jašući isprva polako, polako, kao da pazi da ga ne ozlijedi, a zatim bi se is čista mira dva tri puta žestoko nabila na njega, kradući mu životinjsko stenjanje i tjerajući mu mozak na vječne pašnjake zadovoljstva i ugode. Slaba mjesećina je otkrivala svu njenu ljepotu, a sjenke su vješto skrivale njene namjere. Arachidus osjeti nešto hladno na grlu, pa ga to zatim vraški zapeče, kad je otvorio oči nemalo se iznenadio uvidjevši da mu Aliza pod bradom drži poveči shinto nož dok u valovima ekstaze i dalje jaše na njegovom ukrućenom udu.
"Oprosti, možeš li maknuti to sranje s mog vrata", upitao ju je nakon što je neuspješno pokušao osloboditi ruke stiska njenih bedara. Pogledala ga je očima divlje životinje i prosiktala: "Ne, dječače, dovest ćeš nas do ekstaze, a zatim, kada prospeš svoju bit u mene, prerezat ću ti grkljan".
"Zajebavaš me?!", uzviknuo je Arachidus, no odmah mu je postalo jasno da se ne zajebava, zajebala ga je, eto zašto šuma, sva ta pića i lak pristup njenim dobrima, namamila ga je u stupicu da bi ga zaklala kao prase u kolinje, kao crna udovica svog partnera, vjerojatno se palila na to. Uzalud se pokušao prestravljen otimati, bio je na rubu orgazma, a bitka koju je pokušavao voditi za svoje oslobođenje samo ga je približavala tom inače blaženom trenutku, koji mu je u ovom trenutku značio sigurnu smrt.

I nije da nebi umro sretan, ali mu se i nije toliko umiralo, pa kad ga je počela hvatati panika, dođe mu da si opali šamar i dođe k sebi dok još ima sebe, a onda shvati da si je, u silnom metežu, stvarno opalio šamar i da mu je desna ruka slobodna. Opalio je desnicom Alizu posred njenog prelijepog lica što je jače i hitrije mogao, a nakon što ju je ošamutio, isto mjesto je posjetila i njegova novooslobođena ljevica, Aliza se strmopizdila sa njegove kare, koja je počela štrcati na sve strane, izbacujući Arachidusa iz ringa na par sekundi, dovoljno vremena da se Aliza, kojoj je nož srećom pao pod suvozačko sjedalo, pribere i zarije svoje zube do krvi u njegov vrat, istovremeno ga grebući po licu svojim dugim i lijepo uređenim noktima u pokušaju da mu iskopa oči. Uslijedio je metež u tami sličan onom prije, no umjesto zadovoljnog stenjanja, tamom su se lomili krikovi boli, dok su Aliza i Arachidus plesali svoj goli tango u kaosu udaraca, znoja, krvi, ugriza, čupanja, vriske i razmazanih spermatozoida.

Arachidus je bio vraški dobar borac, no alkohol, iznenađenje, umor i nevoljkost za uništavanjem silne ženske ljepote (..šmrc..op.a.) učinili su od Alize više no dostojnog protivnika. Naposljetku, jedan sretni udarac laktom u potiljak i Aliza se strovalila u besvjest. Archi je došao do daha i obukao hlače (gaće mu se nije dalo tražiti), te potražio mobitel u namjeri da pozove policiju, no onda mu sine da: em nema pojma gdje se točno nalaze, em bi mu panduri teško neće povjerovali, već bi mislili da je pijan htio silovati tu ljepotu. Smislio je plan, pronašao nož pod sjedalom, šiknuo ga kroz prozor, skinuo Alizine samostojeće čarape i sputao je njima za stražnje sjedalo, okrenuo ključ u bravi i odvezao se iz šumarka.
Parkirao je kod Alizinog hotela, obukao sebe i nju što je bolje mogao, te ju je, pokušavajući izgledati što manje sumnjivo, predao portiru uz objašnjenje kako se previše nacvrckala pa ga napala, a ogrebotine, masnice na njegovom licu i krasta od porezotine pod njegovom bradom su mu bili svjedoci. Zatim je galantno odšetao iz predvorja prema svom, ohoho, udaljenom domu, uz nadu da je više nikad neće vidjeti kad ju već, eto, nije imao srca predati pandurima (ili se govno usralo da mu pajkani neće povjerovati op.a.), a kad je napokon stigao do svoje neuredne postelje, Zadnja misao što mu je prošla umom prije okrepljujućeg sna je bila: "Rastislav mi nikad neće povjerovati..." i zaspao je.


KRAJ



Post je objavljen 23.05.2007. u 17:54 sati.