Marketing
24. poglavlje
Sve to se dogodilo odvilo se prebrzo. U jednom trenutku osoba u ljubiastoj kukuljici podigla je tapi i uperila ga u moja prsa. Zatim je osoba u krvavocrvenoj kukuljici bacila tapi na pod. Kada je vidjela da to ne djeluje na osobu u ljubiastoj kukuljici, zgrabila je Roguein tapi i bacila aroliju. U isto vrijeme osoba u ljubiastoj kukuljici odmakla je tapi od mojih prsa i izgovorila na glas, da je svi na groblju mogu uti: "Sectusempra!"
Svi su zanijemili. Na mojim prsima nastale su dvije ogromne ogrebotine iz kojih je trcala krv. Sruila sam se na pod. Plutala sam u lokvi vlastite krvi.
U jednom trenutku nisam vidjela nita, ali odjednom sam ugledala vlastito beivotno tijelo. Bila sam bljeda kao smrt. Vjerojatno i jesam ve bila mrtva. Osjetila sam nemoguu bol, ali ubrzo su iz mene izbrisani svi osjeaji. Strah, tuga, bol... Moj duh odvajao se od tijela. Pogledala sam svoje ruke. Bile su bijele i prozirne. Svakom sekundom bivale su sve prozirnije.
Pogledala sam sve na groblju. Pogled mi se zaustavio na osobi u krvavocrvenoj kukuljici. Samo to kukuljice vie nije bilo. Leala je pored ene. Da, ene. Osoba je zapravo bila prekrasna ena odjevena u muku pelerinu. Njezina sjajna crna kosa pokrivala joj je pola lica. Na licu joj se ocrtavao nemogui strah, a zatim je postala bezizraajna. Pogledala sam Ledu i Yocelin. Leda je ve bila na nogama, ali opet se onesvijestila. Yocelinino lice je bilo jednako bezizraajno kao i lice one ene. Znala sam da sam umrla. Opet sam pogledala svoje ruke. Sada su bile puno prozirnije nego prije jedne minute. Nisam vie mogla trpjeti prizor svoga tijela u lokvi krvi. Zatvorila sam oi ekajui da nestanem.
Odjednom sam otvorila oi. Sva moja pozornost bila je na nepoznatoj eni. Poela je mrmljati neke reenice koje nisam razumijela. Svaki put kada bi ponovila reenicu glas joj je bio jai. Ubrzo je poela pjevuiti. Svi ostali u prostoriji prepali su se kada su uli njezin pjev. Melodiju nisu mogli razaznati, ali opet bilo je jasno da postoji. Moj duh je bio jedva prepoznatljiv. Nekoliko trenutaka vie i nestala bih zauvijek.
Ali nisam. enin pjev me vodio. Pribliavala sam se svom tijelu voena nevidljivom snagom. Opet sam osjetila onu nemoguu bol. Opet je su svi osjeaji bili na mjestu. Strah, tuga, bol... Opet sam imala tijelo. Svega sam se sijeala. Kao i onog osjeaja biti bez osjeaja. Zatim sam pala u nesvijest.
Post je objavljen 20.05.2007. u 16:30 sati.