Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Evrovizija


Zbog obiteljskog druženja (prošlo je sjajno, hvala) sam propustio Evroviziju.
Zbog loše pjesme Hrvatska nije bila u finalu iste.
Da je Hrvatska bila u finalu, okrenuo bi sve prisutne na gledanje i ismijavanje, a ovako sam do 11 vozio najdražu tetu i sestričnu doma.
Teta je spekla onu tortu od naranče zbog koje sam do dugo ujutro ćoril s facom i obraščićima oplođenog hrčka te je obećala da se samo najavim kad mi se oće još.
Obožavam svoju tetu.

Uglavnom, stigao sam doma taman na vrijeme da čujem Ducu PufPant Ćućurlića kako meketa gugutavim glasom najeden finskim masnim punjenim bajadericama i pokušava biti duhovit.
Prije bi Barbara Kolar bila seksi nego on duhovit, al kad Hrvati to puše, eto im...
Vidio sam tako pet Šveda koji kao da su iz Mlinova Krke ili Gumenjaka na fajrunt izašli, hrpu Ukrajinaca koji kao da još nisu iz Oza izašli, tri Ruskinje kojima bi proljev žlicom iz ruke jeo i još hrpu transvestita, pedera, lezbi, nakaradnih grešaka i tonu dobrih popratnih plesačica.

Kaj se pederi bune kaj su im ukinuli gay parade?
Pa ovo je njihov festival!
Da je i prošo Adolf Topić s onim skrotumom od napjeva neko bi ga još i napao kaj je star i heteroseksualan!

I taman kad je Čućurlić pojeo i zadnju, dvadesetu krafnu i skoro se zagutio, proglasilo Srbiju najboljom.
Kako sam u međuvremenu Evroviziju varao s Terminatorom 2, taman sam naletio kako pobjednički Srbin kreće otpjevat pobjedničku za kraj.
Reko, biće neka ljiga ko i svaka pobjednička (Rok mi bejbe!?!??!??), al kako mi je Linda Hemilton ružna ko pita od rogača, a i onaj mali ima toliko debilnu frizuru da film nikad nije dotako jedinicu - ajd da poslušam.

Kad ono, pjesma i pol.
Pjevač jes ružan ko Minja Subota u nedjelju, ali glaščina... Dvije od pet pičadi u pratećim vokalima dobre za zamislit, refren zarazan, nema slabe točke i ja se ljudi moji naježio...
A rijetko se ježim na pjesme, to jest, ježim se samo na dobre pjesme.

Pa sam se zateko da me s jedne strane mlati kad se sjetim kako je onaj retard maho s tri prsta kad ga je isključilo jer je primio Jarnija za jaja na punom Maksimiru, a Jugoslavija dobila tekmu neriješeno, a s druge strane sad neka bekvokal pevaljka isto leprša troprstićem na dodijeljivanju bodova na nekakvoj gnjecavoj paradi kiča i pederštine, pa te opet to bode u oko.

A opet, ne znam kako ću ja mahat na Olimpijadi u Verhojansku ili Keflaviku 2016 kad više osvojim to jebeno zlato za Hrvatsku u curlingu...
Mislim da ću samo spustit ruke i plakat od sreće.

I Barbara PS Kolar (ko pogodi kaj je PS ima 6 pivi) koja na perfektnoj engleštini dodijeljuje ispred hrvatskog žirija treću godinu za redom Srbiji 12 bodova.
Ko sjedi u tom žiriju?
Ko je Hrvatska?

Može li se to dobiti napismeno pa da upoznam ljude zbog kojih će mi jednog dana laponski transeksualac reć da smo mi ona balkanska govna koja dijele međusobno bodove ko spolne bolesti?

Kao što mi je bed što Ćiro nemre napalit svoje prebogate sinove da dobiju Jugoslaviju na Maksimiru, tako mi je i bed što svake godine na tom smiješnom natjecanju od Evrovizije ne znam ko me predstavlja.

I kaj sad.
Pobijedila je dobra pjesma.
Pobijedila je pjesma s pet bekvokala
Dakle, dogodine će Lilići, Grašad i Huljići poslat na Doru po pet klapa od kojih će pobjedit neka koja pjeva s tamburicom
Ili će Tajči dat biserku i lijericu da pjeva hajde da ludujemo unazad?

Ili pak Riba and the Fishes s pjesmom:

Krenuo sam u Arenu
Da pronađem svoju djevu
Klasni mir i takve trice
Ustajala žabokrečina.

Bog iz Utrechta neće zamerit, pobjeda garantirana...


Post je objavljen 14.05.2007. u 09:04 sati.