Stigao sam neto prije zalaska sunca.
Vrcima prstiju dotakao sam uspavanu Napadaku vrbu i zaputio se prema njoj. Uvijek znam koja me dua treba...one nekako sjaje. Ovaj put bila je to djevojka imena Lara Shinoda, 16 godina stara, 6 godina u Hogwartsu, i na moje iznenaenje Tromagijski prvak.
Nikada nisam imao nekog suicidalnog koji ipak mora spaavati ivu glavu kroz tri zadatka. Izazov. Svia mi se. Sjedila je kraj jezera. Nakon nae komunikacije u kojoj me odmah prihvatila kao superljepilo za njeno srce, ostavio sam ju.
Jo nije vrijeme.
Uzeo sam si vremena da se javim Dumbledoru. Naime, on je uvijek znao kad sam u blizini...ve godinama.
Uite Withaby, oekivao sam vas! zauo sam njegov glas. Njegov se ured nije mnogo promjenio otkad sam proli put bio ovdje, prije par godina, samo iz znatielje.
Zbog koga si ovdje? upitao me
Shinoda. Lara Shinoda.
I mislio sam. Doivjela je veliki ok nedavno. Ipak , Withaby, mislim da bi bilo najbolje da bude vidljiv.
Bojim se da ne razumijem, gospodine. To je praktiki nemogue. Ja moram zatititi Potrebitu. Objasnio sam mu. Poakzivanje je bilo praktiki zabranjeno.
Smatram da je ovo vanije. Pokaite se!
Iako se nisam slagao s njime, vjerovao sam mu i odluio sam ga posluati. Toliko mu dugujem. Krenuo sam prema izlazu.
Withaby! zazvao me Od sutra si asistent profesoru Flitwicku, smjestiti e se u zapadnu kulu i... zastao je Hvala ti!
Otiao sam. Njegova zahvala me iznenadila. Pomislio sam da je zaboravio. Iako je to teko za povjerovati, sam Albus Dumbledore, bio je moj Potrebiti. I veliki ljudi imaju svoje padove.
Moram se pripremiti za poetak kole. Dok sam polazio Hogwarts, jo u vrijeme osnivaa, bio sam jedan od najboljih u praktinim arolijama. Mogu se usuditi i rei, bolji od samog Salazara Slytherina.
No ne znam to e me snai. Brine me reakcija onog mladia, Siriusa, kada se pribliim Potrebitoj. ini se da ju jako voli.
Potrudit u se i obaviti u svoju dunost!
Post je objavljen 12.05.2007. u 18:29 sati.