(Za one koji neznaju, Arachidus se čita ARAKIDUS, ne sjećam se više tko me to bio pitao..)
"Ma dobro koji je tebi kurac?!", iznenađeno je upitao Arachidus Rastislava na jednoj od njihovih bezbrojnih kafeinisanja nakon što mu je ispričao epizodu s Alizom.(otprilike dva dana nakon što je Rastislav propješačio od Verudele do centra (4-5 km), ostavljajući Alizu sa njenim amarom u E&D-u.)
"Neam pojma, iskreno. Nije to da mi nije bila privlačna, je, jako.. ali.. Ali to nebi bilo to, samo još jedno pražnjenje jaja.. jedna avantura.."
"Koja avantura?!", prekinuo ga je Arachidus, "to bi ti bila jebačina života. Ona je božica!"
"Ali ja, ja još volim onu drugu..", uzdahnuo je.
"Kega? Bivšu opsesivno posesivnu rošpiju?", upitao ga je Arachidus sa nekim čudnim sjajem u očima.
"Ne, onu drugu bivšu, Chiaru..", pojasnio je Rastislav.
"Š'a onu sisatu, pogrbljenu klinku kvazi-pevaljku", smiješkao se Arachidus.
"Khm..nemoj tako, da tu..", pomalo uvrijeđeno mu je odgovorio.
"Onu glupaču koja te onako jeftino nogirala.", navaljivao je i dalje Arachidus.
"Khm..da,da, baš tu.", uzdahnuo je po drugi put, uvrijeđenog pogleda zkovanog u stol.
"Onu glupu, retardiranu kokošku...?", navaljivao je i dalje Arachidus jedva suzdržavajući smijeh.
"OŠ PRESTAT VEĆ JEDNOM, Shvatio sam!!?", naposljetku je puknuo Rastislav.
Arachidus se stao smijati kao dijete koje se igra sa najdražom igračkom.
"Sorry, zn'š da se zajebavam", ispričao mu se nakon dvadesetsekundnog smijuljenja, pa nastavio: "Dobro, oš mi reć' šta je to s tvojom bivšom, tada se nismo baš čuli pa neam pojma što se točno dogodilo."
"Dogodila se daljina i njeno djetinjasto ponašanje", uzdahnuo je po treći put pa nastavio: "Znaš da je u srednju išla dosta daleko od Pule, no to smo zgurali, ali je odlučila otići studirati neki kurac u ZG, pa mi je isfurala spiku da to nikad nebi funkcioniralo kada već ovako jedva spajamo kraj sa krajem. Slomila mi je srce.. Noćima sam se prevrtao zamišljajući je u tuđim zagrljajima.. Njene sise oko tuđeg kurca.."
"Oj, oj, zabrijao si.. Tijelo se ševi a duša se voli, vrati se na dušu molim te dok mi se nije digo..", prekinuo ga je Arachidus.
"Ovaj.. da.. 'maš pravo.. I ovu tu(bezimenu iz Staklenih zvona op.a.) sam nogirao jer je bila djetinjasta, al ša mogu kada me jednostavno podsjećala na Chiaru, zadržao bi je, ali je Chiarina sjena bila uvijek negdje između nas..prokletnica..od same pomisli na nju nemam volje za živjet, mrzim ju iz dna duše, a opet, volim ju srcem cijelim.. interakcija sa drugim ribama mi nema efekta, na kraju se samo osjećam jeftino i tišti me osjećaj kao da sam ju prevario.", razbrbljao se Rastislav.
"Oprosti, izgubio sam se u tvom monologu, kao da si prevarija kega?", upitao ga je Arachidus.
"Nju, ljubav mog života, Chiaru neprežaljenu..", uzdahnuo je Rastislav već četvrti put, ovaj put sa suzom u oku.
Arachidus ga nije čuo jer se u tom trenutku iza ugla pojavila ona, božica za koju je saznao prije sat vremena, a čiju ljepotu njegov prijatelj nije znao opisati. Besramno piljeći ustiju širom razjapljenih i curećih slina, jedva se uspije dovoljno pribrati da nerazgovjetno došapne Rastislavu: "Ps, psss, neki komad ko ona tvoja na jedanaest sati".
Rastislav nije ni trepnuo, utopljen u svoja sjećanja, ugušen u svojoj nesretnoj ljubavi. Riba kao da ih je prepoznala, pa se laganim korakom, zamamno njišući bokovima stala približavati njihovom stolu. Arachidus je spojio dva i dva, pa stao razmišljati koji je bed Rastislavu što ga je nagovorio da sjednu vani, a ne u podrum kafića gdje inače idu, no onda mu dođe da si opali šamar i sjeti se kako bi on mogao nešto pokušati kad već ovaj vegetira.."..njami..", omaklo mu se kada se taj božanstveni komad mesa (oprostite cure, ali muško je muško) već sasvim približio njihovom stolu i razmaknuo svoje sjajne usnice: "Oprosti, mogu li sjesti sa vama?"
"O vrajžu mater al sam srićan danas, od svih praznih stolova oko nas ona bi baš za nas sjela..", radovao se Arachidus u sebi dok je Rastislav tupo izgledajući još uvijek plovio sivim morem samosažaljevanja.
"Ciao.", pozdravila je Rastislava i sjela pored Arachidusa, koji je ,koliko god se pokušavao suzdržati, nemilosrdno preskakao očima sa njenih nogu, preko dekoltea do njenih usana, diveći se toj divoti (Znam, znam da glupo zvuči ali upravo je to radio, divio se divoti..hehehe.. op. a.).
"Rastislav mi nije rekao da ima tako zgodnog prijatelja.. ili si mu ti možda dečko?", upitala je Arachidusa koji se izgubio u oluji njenog pogleda.
"Ja.. ovaj.. khm.. ak' je on peder, nek mu bude, ja nisam..", izgovorio je šeprtljavo, dok se Rastislav lagano budio iz hibernacije potpomognut zamamnošću poznatog mu skupog ženskog parfema.
Samo se nasmiješila i pogledala Rastislava, koji je, vjerojatno već razbuđen, stao opet igrati na –IGNORE- kartu kao i kada se upoznaše.
Arachidus se u to vrijeme pribrao i složio spiku u glavi. Snagom volje je krv iz genitalija vratio tamo gdje mu je potrebnija (ta tko je vidio upecati božicu razmišljajući kurcem?!), pa je izustio: "Oprosti, ti poznaš Rastislava?".
"Da, upoznali smo se prije koj dan.", odgovorila mu je vračajući pogled natrag na njegove smeđe oči.
Arachidus se nije dao smesti, pa je škicnuo Rastisalva u nadi da je on prokužio igru, ali nije vidio nikakve značajne promjene u njegovoj –IGNORE- karti.
"Ah, kako je nepristojan, kada nas već on neće upoznati, dopusti mi da se predstavim: Arachidus Cadaver, stojim na usluzi...???", pozorno je sačekao da čuje njeno ime koje je već znao (nije zdravo gledati previše "kavalirskih" filmova a biti govance od čovjeka.)
"Ime mi je Aliza. Nisam znala da tako nepristojne osobe poput njega..", pogledala je prema Rastislavu, "..mogu imati tako uljudne prijatelje poput tebe.", Arachidus se rastapao pred njenim osmjehom, učinilo mu se kao da pada prema njenim usnama kada je ona nastavila: "A da 'stojiš' na usluzi vidim, i to dobro.", izgovorila je mazno i škicnula okom prema Arachidusovim preponama. Shvatio je, zacrvenio se, ali ostao hladne glave, pa nonšalantno sakrio "oteklinu" prekriživši si ruke u krilu i opravdao se: "Tijelu je teško zapovijedati."
"Znam, pogotovo nekim njegovim potrebama. Ti mi izgledaš kao dobar dečko, možda mi možeš pomoći. Koliko imaš godina?", mazno su plovile njene riječi do Arachidusovih ušiju, morao se uštipnuti za svaki slučaj da ne spava, a kada je sa sigurnošću ustvrdio da je sve ovo zbilja, odgovorio je: "Devetnajst, još koj' misec i bit će dvajset", i odmah požalio što je zvučao kao oni klinci koji se ponose što imaju sedam, osam ili devet i pol godina.
Kraj dijela trećeg finalmente finito, s Alizom slijedi još jedan (ovo bi bio zadnji da se nisam zalaufao i napisao manju novelu) pa se vraćamo na malo više ugodne probleme Rastislava i malo manje ugodne probleme Arachidusa.