Pregled posta

Adresa bloga: http://progonjeni.blog.hr

Marketing

Nova baza

Poslje ručka smo svi izašli van. Saba je došla do nas. Legla je na travu. Ja sam sjela do nje. Stavila mi je glavu u krilo. Pored nas je sjela Nasha. Počela se igrati sa Sabinim repom. Darkcry nam je prišao. Pokušao je sjesti, ali je Saba bijesno okrenula glavu i počela režati na njega. Pretvorila sam se u vuka i pokušala joj objasniti da je on jedan od nas. Jedan od mutanata. Saba me nije slušala. Ili me nije razumjela ili me nije željela čuti. Bila sam malo ljuta na nju. Nisam shvačala zašto je tako reagirala. Saba je primjetila da sam ljuta na nju, pa me pogledala svojim krupnim crnim oćima. Morala sam se nasmiješiti. Ustala je i otišla u šumu. Sve više vremena je provodila s nama, ali je svejedno ponekad otrčala u šumu. Bila mi je odana i uvijek se vračala. Spavala je u mojoj sobi. Jedno jutro kad sam ju izvela iz baze, zgrabila je rukav moje majce i počela me odvlačiti do šume. Prošle smo kroz šumu i ugledale groblje. Gusta magla koja se spustila na tlo davala je groblju sablastan izged iako je i bez nje izgledalo sablasno. Prolazili su me trnci. Saba je osjetila moj strah, pa je nježno polizala moju ruku. Kao da mi je govorila: "Neboj se, ja sam s tobom". To me ohrabrilo. Krenula sam naprijed. Ušla sam u maglu. Razabrala sam obrise velike, stare vile. Bila je ogromna. Sigurno je imala preko 50 soba. Oprezno sam koračala prema vratima. Drvo je bilo trulo. Pokucala sam na vrata, makar sam bila sigurna da nitko ne živi u toj staroj kući na groblju. Vrata su se otvorila. Zastao mi je dah. Ispred mene je stajao visok čovjek crvene kose. Imao je nož. Sledila sam se od straha. Čovjek je krenuo prema meni. Držao je nož u visini mog vrata. Bila sam previše prestrašena da bih se okrenula i počela bježati. Saba je skočila na čovjeka. Nož koji je držao mu je izletio iz ruke. Bacila sam se na drveni pod kuće i zgrabila ga. Polako sam hodala oko čovjeka. Osječala sam se sigurnije i močnije jer sam sad ja imala nož. Čovjek je rekao: "Možeš spustiti taj nož. Ako nisi primjetila, plastičan je." Zacrvenila sam se i pogledala u nož. Stvarno je bio od plastike. Osječala sam se glupo. Nastavio je: "Ja ti ne želim loše. Samo želim da odeš i ostaviš me na miru." Poslušno sam krenula prema vratima. Tad je u kuću ušao Darkcry. Rekao je: "Zabrinuo sam se gdje si". Nije niti primjetio čovjeka koji je sjedio pored prozora i razmišljao. Cijelo vrijeme je stajao u sjeni. Došao je do nas i predstavio se: "Ja sam Black pheonix. Mutant sam kao i vi.". Tek sam sad shvatila da ima oko 25 godina. Darkcry i ja smo se predstavili i ja sam mu pružila ruku. Darkcry me pogledao i rekao: "Sad će doći i ostali. Dok vas nije bilo, napali su nas ljudi. Bilo ih je previše. Zadržavali smo ih i uzeli smo sve stvari iz baze. Svi su ušli u nutra. Mi smo istrčali van. Glavno računalo u bazi je eksplodiralo. Baza je sad samo ruševina. Tamo se ne možemo vratiti. Ljudi su umrli. Mislio sam da ti se nešto dogodilo, pa sam krenuo prema šumi. Čuo sam Sabu kako reži i došao sam ovdje". To je izgovorio tako brzo, pa ga gotovo ništa nisam razumjela. Bio je sumnjičav i čudno je gledao Black pheonixa. Black pheonix je također gledao u nas i rekao: "Možete ostati ovdje. Kuća je ogromna, ali ju treba urediti.". Ostali su ubrzo stigli. Ušli su u kuću otvorenih usta. Nisu mogli vjerovati da ćemo kuću urediti i živjeti u njoj. Kuća je izvana izgledala jezivo i uklapala se u groblje i maglu, pa smo uredili samo unutrašnjost. Bili smo zadovoljni. Ta jeziva kuća je postala naša nova baza. Naš novi dom. Nastavlja se...
By: Shadow

Post je objavljen 27.04.2007. u 21:39 sati.