Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Krhko je znanje...

Mora bit da je jako zeznuto bit previše pametan. Ono, ne normalno pametan, nego pametan priko mire. Zašto je zeznuto? Zato što te rijetko tko ili gotovo nitko, ne može razumit. Niti ono šta napišeš, izgovoriš, a kamo li ono šta ti prođe kroz misli. I onda se nama "običnima" učini da taj čovik i nije skroz normalan, pa bidni ljudi sasvim nezasluženo dođu na zao glas. Tako se i meni povremeno javi jedan prepametan čovik. Priznajem skrušeno, prvi put me oduševija svojom rječitošću, ali nakon toga ja jednostavno nisam pronalazija riči da mu dostojno odgovorim. A on mi se u zadnje vrime opet dobročiniteljski obraća. Pa mi ukazuje na stvari o kojima sam ja naivno mislija da nešto znam. Recimo o brodovima. On o brodovima zna više od mene. On o mnogim stvarima zna čak više i od onih koji se smatraju vrhunskim stručnjacima u svojim djelatnostima.
I šta je najgore, moj inferiorni um zaključuje da je on u stvari jako zločest i bezobrazan. Nažalost tako je, moj ograničeni cerebralni kapacitet ne može pojmit da mi on u stvari želi dobro i zato me tako očinski savjetuje o mnogim aspektima života. Mea culpa!

Ajmo mi na jednostavnije stvari. Svi me pitaju ovih dana: "Jesi li bija na sajmu?"
Pa naravno da sam bija. Bilo je puno lipih stvari. Ako mislite da sam narogušeno šetao pontonima i u "pederuši" imao nekoliko skrivenih bočica crnog tuša kojima sam namjeravao gađati i nagrditi one najraskošnije primjerke kapitalističkog ugnjetavanja – možda ste čak i u pravu!

Ipak samo možda...

Moram priznat da je moje bonkulovićko biće zatitralo kad je ugledalo ovo neobično plovilo. U sredini roštilj sa gradelama, a okolo njega lipo posjedne ekipa i muma. Zna se dobro, kad ste na moru, sve šta jedete izgleda višestruko ukusnije, a još pogotovo kad ste u dobrom društvu. Naposljetku, ako zaključite da ste se opet po ko zna koji put pretjerali u jelu i pilu, preostaje vam samo to da napravite kolut natrag i osvježenje potražite u moru...



Zadnjih godina, šta mi je posebno drago, postaju popularni morski kajaci. Od vale do vale, od otoka do otoka, lipo, tiho i bešumno klizite morskom površinom. Istina je da vam triba bokunić snage za veslanje, ali znamo i to da se svi gušti plaćaju...U raznoraznim oblicima.
Ali, ovo bi definitivno volija imat!



Ovu zgodnu jedrilicu bi mogli okarakterizirati kao modernoga "optimista". To bi mogla bit prava stvar za napredne male jedriličare. Da imam nekih tridesetak godina i isto toliko kila manje, odma bi zajedrija sa ovom malom jurilicom.



Ova spravica me osvojila na prvi pogled. Već godinama razmišljam o tome kako bi trebalo izgledati plovilo na ljudski pogon, pogodno za sport i rekreaciju, a da je brzo i atraktivno, da nije nezgrapno i naporno kao pedaline. Eto, na istom tragu su bili i neki drugi inovatori, ali su za razliku od mene nešto konkretno i napravili.



Seascooter ili pumpabike je odlična stvar. Izgleda neobično, pokreće se posebnom tehnikom "pumpanja" nogama i čitava stvar ide nevjerojatno brzo po površini mora. Jedino šta vam triba je otprilike 600 eura i da nemate više od 110 kila žive vage. Ali čak i ako imate, ovakva spravica će vam vrlo brzo odbiti PDV mjeren u kilogramima na tu cifru.





Naravno da nisam odolija da pogledam jedriličarske bolide klase RC 44. Čista tehnološka egzotika, trup i oprema izrađeni od karbonskih vlakana i drugih suvremenih materijala, još ovako u atraktivnoj crnoj boji – uh, ovo su prave zvijeri.
Ovo je bila prilika da se i vidi "uživo" na djelu i sam Russel Coutts, idejni tvorac ove klase, za one manje upućene - jedan od najboljih, a vjerojatno danas i doslovno najbolji jedriličar na svitu.
Upravo su isplovljavali na regatno polje izvan gradske luke



Za kojih desetak-petnaestak minuta umilno je zaškrgutao moj skupocjeni mobitel.
Ko bi drugi bija, nego moj tajni agent Rascho...

-Alo care, koja je ovo regata vanka?
-To su ti ovi RC44, jesi li čuja za njih?
-Ne znam ti ja ništa, nego slušaj ovako – mi smo ti na Obojenoj, dolazi ovamo pa ćeš nam na miru objasnit o čemu se radi...

I kako sad ne udovoljit starim prijateljima, mojim vrhunskim tajnim agentima, kad su tako željni novih saznanja. Falija nam još samo jedan dobar kanoćal da bi mogli uočit neke finese na regatnom polju. U nedostatku takvih spravica, bacili smo se na druge atraktivne teme. Koliko je to trajalo i di smo na kraju završili – ma di ću vas još i tome gnjavit!



Post je objavljen 23.04.2007. u 09:32 sati.