Pored nedostatka vremena svi gitaristi povremeno iskuse i nedostatak motivacije za vježbanje. Što tada učiniti?
U redu je povremeno uzeti koji dan odmora i od sviranja i od vježbanja, ali treba pripaziti da to ne bi prešlo u naviku i događalo se sve češće. Može se desiti da se dosta zapustimo i da razina sviranja osjetno padne, a tada je teško i mučno nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Dobro je pokušati motivirati se gledanjem nekog koncerta ili dobre video škole za gitaru, odlaskom na dobar koncert, slušanjem omiljene muzike ili učenjem pjesme koju već dugo želimo, a nikako da za to uhvatimo vremena. Skladanje vlastitih pjesama također će nam puno pomoći.
Treba si realno postaviti dnevne, tjedne i mjesečne ciljeve i organizirati vrijeme kako bi se oni ostvarili. Ne smijemo si zadati ni previše ni premalo. Čim ih počnemo redom i bez odstupanja ostvarivati – motivacija nam sigurno neće padati.
Meni je uvijek najviše koristilo istraživanje, tj. primjena muzičke teorije prilikom sviranja. Zapravo bih se doslovno zaigrao i tako došao do novih spoznaja koje su unaprijedile moju svirku, a da pri tom toga nisam bio niti svjestan niti mi je to predstavljalo bilo kakav napor.
Klasična glazba svirana trzalicom je npr. ono što me izvlači iz motivacijske krize preko ljeta ili kad se jednostavno zasitim svirke općenito. Pustim si neku dobru klasiku odsviranu na violini, klaviru i nekim drugim instrumentima i čim čujem nešto što mi se sviđa odmah to skidam po sluhu i vježbam. Ponekad nabavim note pa učim po njima, i to ne za gitaru nego za violinu, klavir ili saksofon. To u tom trenutku djeluje vrlo osvježavajuće i nakon toga mi se dodatno poveća volja za sviranjem i vježbanjem.
Svatko si može složiti vlastiti sistem vježbanja, sviranja i podizanja motivacije. Treba se samo malo potruditi oko toga. Razmislite dobro, isprobajte ono što vam padne na pamet i tako svježi, s novim žarom i voljom bacite se opet na vježbanje.
Branimir
Post je objavljen 20.04.2007. u 21:00 sati.