Marketing
LAKO JE BITI GENERAL POSLIJE BITKE. osim u Hrvatskoj
Za Glavaša ste svi čuli, stoga vam uvod ne moram davat.
Iznimno sam ljuta na našu vladu (Sanaderu, ličinko izdajnička, za ovo što radiš poliži Carli Del Ponte guzu nakon svake velike nužde...), gadi mi se kakvi sve ljudi vode ovu našu malu državicu u ogromnu propast i sramotu...
Fala što ubijate i posljednje ljudsko što ostaje...
BRANIMIRGLAVAŠ.COM!! KLIKNI!!!!
STRATEGIJA BUMERANG
PIŠE: Filipović Miroslav
Apatijo bajna
Među mnogim kratkosežnim i dalekosežnim posljedicama za ovdašnju političku scenu i općenito demokraciju u Hrvatskoj “slučaj Glavaš” pokreće i najprljaviju izbornu kampanju do sada, čijoj bučnoj i mučnoj uvertiri svjedočimo već tjednima. Zakuhalo je do vrenja. Teške optužbe i uvrede pljušte sa svih strana i naprosto se ne vidi kraja svom tom cirkusu, koji u nepristranom promatraču i takozvanom običnom biraču izaziva jedino osjećaj gađenja. Ako Sanaderov HDZ pregrmi glasovanje o državnom proračunu, a prema svemu sudeći hoće, pa ako potom preživi i možebitnu Glavaševu smrt u zatvoru, onda je, hladnim analitičkim jezikom rečeno, potpuno pogođen “tajming”. Izbori za parlament najavljeni su tek za studeni iduće godine i dotad bi najopasnije političke detonacije trebale utihnuti, a najoštrije kritike otupjeti. S druge strane, od sve više ljudi koji su do sada izlazi na izbore kako bi zbog "higijenskih" razloga glasovali za “manje zlo” sada čujem da na iduće uopće neće izaći jer više nemaju vjere ni u taj krajnji izbor iz očaja.
Maske padaju,lica ostaju
Sudeći prema tome koliko često ovih dana politički neprijatelji HDZ-a teatralno spominju “padanje maski” i “razotkrivanje pravih lica”, proizlazi da smo u zadnjem činu jedne gnjusne političke predstave. No ako smo u zadnjem činu, što onda preostaje do iduće godine? I što će biti s raskrinkanima kada dođe vrijeme za novu predstavu? Hoće li biti šutnuti sa scene ili ćemo ih i dalje gledati bar kao epizodiste? Uostalom, zar proteklih godina nije strgnuto stotine političkih maski, a opet sve to vrijeme gledamo uglavnom ista lica. Tehnologija održavanja moći i njezinog medijskog opsluživanja toliko je već uhodana da u tom mehanizmu već odavno nema mjesta moralnim načelima. Strasti i interesi jedine su poluge koje osiguravaju besprijekorno funkcioniranje nagomilane moći.
PIŠE: Filipović Miroslav
Apatijo bajna
Među mnogim kratkosežnim i dalekosežnim posljedicama za ovdašnju političku scenu i općenito demokraciju u Hrvatskoj “slučaj Glavaš” pokreće i najprljaviju izbornu kampanju do sada, čijoj bučnoj i mučnoj uvertiri svjedočimo već tjednima. Zakuhalo je do vrenja. Teške optužbe i uvrede pljušte sa svih strana i naprosto se ne vidi kraja svom tom cirkusu, koji u nepristranom promatraču i takozvanom običnom biraču izaziva jedino osjećaj gađenja. Ako Sanaderov HDZ pregrmi glasovanje o državnom proračunu, a prema svemu sudeći hoće, pa ako potom preživi i možebitnu Glavaševu smrt u zatvoru, onda je, hladnim analitičkim jezikom rečeno, potpuno pogođen “tajming”. Izbori za parlament najavljeni su tek za studeni iduće godine i dotad bi najopasnije političke detonacije trebale utihnuti, a najoštrije kritike otupjeti. S druge strane, od sve više ljudi koji su do sada izlazi na izbore kako bi zbog "higijenskih" razloga glasovali za “manje zlo” sada čujem da na iduće uopće neće izaći jer više nemaju vjere ni u taj krajnji izbor iz očaja.
Maske padaju,lica ostaju
Sudeći prema tome koliko često ovih dana politički neprijatelji HDZ-a teatralno spominju “padanje maski” i “razotkrivanje pravih lica”, proizlazi da smo u zadnjem činu jedne gnjusne političke predstave. No ako smo u zadnjem činu, što onda preostaje do iduće godine? I što će biti s raskrinkanima kada dođe vrijeme za novu predstavu? Hoće li biti šutnuti sa scene ili ćemo ih i dalje gledati bar kao epizodiste? Uostalom, zar proteklih godina nije strgnuto stotine političkih maski, a opet sve to vrijeme gledamo uglavnom ista lica. Tehnologija održavanja moći i njezinog medijskog opsluživanja toliko je već uhodana da u tom mehanizmu već odavno nema mjesta moralnim načelima. Strasti i interesi jedine su poluge koje osiguravaju besprijekorno funkcioniranje nagomilane moći.
"Kratak je bio Glavašev put od vizionara do optuženika za ratne zločine.U želji da popravi položaj Slavonije, zamjerio se svojim moćnim kolegama,koje ne smeta odnos razvijenosti Zg - Slavonija 6:1,te je završio kao pritvorenik,sa velikim izgledima da im neće smetati slijedećih 10-15 godina... " Alen / forum.hr
A jedan je "svjedok", bolno, od grižnje savjesti, odlučio priznati što ga je dugo mučilo... kako je Glavaš naređivao ubijanje Srba (šmrc jebeni šmrc... da se radi o nevinima ne bih riječ rekla... al NE RADI SE O NEVINIMA!!!!)
Kako je taj divan, osjećajan momak odlučio izstupiti iz sjene, možete ukratko pročitati OVDJE
Ne, nisam iz Osijeka, ali itekako se osjećam kao da i jesam.
Nije mi drago kad vidim da svi okreću glave i prave se da nemaju pojma što se događa, nitko ništa "ne želi komentirati".
O Saboru da i ne pričam.
Ono što tamo sjedi jest takva Božja smijurija, takva koncentracija zloće i pkvarenosti, iskvarenosti i gadosti...
Dopuštamo da nas gaze samo tako!
Čovjek štrajka glađu, spreman je umrijeti za istinu, a šta dobije za uzvrat?!
Jedan jebeni Radovan šeće slobodan, liže jebeni KING sladoled negdje na Karibima i uživa...
Krepaj stoko nevrijedna
"Od 1995. godine potražuje ga Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju zbog optužbe za počinjene ratne zločine na području BiH. Nalog za hapšenje koji je izdao Interpol navodi slijedeće optužbe: agresija, zločini protiv humanosti, života i zdravlja ljudi, genocid, grube povrede Ženevske konvencije iz 1949. godine, ubistava, uništavanje imovine i ljudskih dobara i kršenja pravila rata i običaja ratovanja. Radovan Karadžić je uz Ratka Mladića, svog zapovjednika vojnih snaga, najtraženiji ratni zločinac u cijelome svijetu, koji je optužen i za genocid nad nesrpskim civilnim stanovništvom Bosne i Hercegovine i za izdavanje naredbe za njihovo etničko čišćenje.
U njegovoj odbrani njegovi sljedbenici navode da nije ništa više kriv nego bilo koji drugi ratni političar. Njegova vještina izbjegavanja hapšenja već više od 10 godina ga je učinila lokalnim "herojem" među određenim brojem Bosanskih srba. Također neke političke strukture u Srbiji ga slave kao heroja među kojima se najviše ističu Srpska radikalna stranka i tzv. Antihaški lobi.
U novembru 2004. vlasti Britanske vojne odbrane su zaključili da vojna akcija najvjerovatnije neće doprinijeti njegovom hapšenju i hapšenju drugih osumnječenih. Prema njihovom mišljenju povećavanje političkog pritiska na Balkanske vlasti su više vjerovatne da uspiju."
U njegovoj odbrani njegovi sljedbenici navode da nije ništa više kriv nego bilo koji drugi ratni političar. Njegova vještina izbjegavanja hapšenja već više od 10 godina ga je učinila lokalnim "herojem" među određenim brojem Bosanskih srba. Također neke političke strukture u Srbiji ga slave kao heroja među kojima se najviše ističu Srpska radikalna stranka i tzv. Antihaški lobi.
U novembru 2004. vlasti Britanske vojne odbrane su zaključili da vojna akcija najvjerovatnije neće doprinijeti njegovom hapšenju i hapšenju drugih osumnječenih. Prema njihovom mišljenju povećavanje političkog pritiska na Balkanske vlasti su više vjerovatne da uspiju."
Sprdnja smo od naroda, pravimo farsu od svega i podržavamo naše agresore. On je najtraženiji, al od njega dižu ruke... Al proganjaju onoga koji je branio svoj dom...
Muka mi dođe kad se sjetim da s mojom generacijom manje - više nestaje Domovinski rat.Ta tko će pričat o njemu poslije naše generacije?!
Već sad vidim, i po svom razredu, kako mladi razmišljaju.
Mi moramo biti COOL, friendly narod, Srbi su naši prijatelji, Hrvati su gamad.
Ja sam prva protiv toga da se nekog izopći ili neznam šta jer je Srbin / Srpkinja. Dapače, neki od njih su mi jako dragi i ne gledam ljude na takav način. Ali isto tako mi je drago kad vidim da se mene respektira u tom pogledu!
Ali isto tako shvaćam i da se nemogu držati kao da se nikad ništa nije dogodilo, kao da se nikad nisam tresla i plakala i vrištala od straha dok me moj štrkljavi 6-godišnji Bratac Jaglenac grlio svojim dječjim rukama, pokušavajući smisliti riječi utjehe za isplašenu malu sestricu koja tatu nije vidjela nekoliko dana, a svjesna je da je mama sad negdje na ulici, trči do kuće da bi donijela nešto hrane i pokrivača... A sirena je prije nekoliko minuta opet probijala uši...
Ne, nemogu se praviti da nisam preživjela strahove o kojima se nikad nisam usudila pričati, i da još uvijek to nekad ne sanjam, i nemogu se praviti da nisam tada vidjela i čula i osjetila neke stvari, ljude, situacije i osjećaje kojima se neke nadobudne pametnjare u mom razredu ismijavaju.
Da, oprosti što mi tata nije pobjegao u Njemačku, Švicarsku, Austriju, na jebene Kanarinske otoke...
Oprosti što mi se tata zauzeo za svoje prijatelje, neznane i znane, umjesto da je pobjegao...
Oprosti što smatram da se Domovinski rat ne smije zaboraviti...
Oprosti što malo teže prelazim preko trauma i beskonačnog niza mrtvih...
Post je objavljen 18.04.2007. u 00:03 sati.