Marketing
Therapy?
Jednom davno neki su nepoznati Irci rasturili svjetske ljestvice sjajnim pjevno-žestokim rock albumom imenom Troublegum.
Tih devedesetih i nisam bio nešto od para, ali to se nabavilo skoro pa odmah.
Pozitivno, jako, bez šminke, u vugla.
Zarazno dobro.
Ime im je bilo Therapy?
Nakon toga se na sve načine pokušalo doć do svega što su bili izdali prije toga.
I to se našlo.
I mogu vam reć da sam bio jako napet kad sam jednu večer povetio slušanju njihova prva tri albuma uz pokoje Karlovačko i bilježnicu u koju sam bilježio (kako joj to i samo ime govori) dojmove.
Ipak, bilježnica se i nije nešto napunila, upravo kao ni nakon njihova slijedeća dva albuma na kojima je bila slušljiva još samo jedna stvar.
A još sam bio i u bedu jer sam nakon Troubleguma na maturalcu u Pragu fulao njihov koncert za jedan jebeni dan, ali sam svejedno dugo u sobi držao skinuti poster noktima skinut sa zida u Vaclave Namesty zajedno s još 5-6 skorenih ispod njega.
Prošli sam tjedan skonto da se u organizaciji Lupe d.o.o. u Boogaloou održava upravo koncert Therapyja?.
Reko, super, okupila se raja nakon desetak godina, biće da im fali za heptanone.
Kad ono, Liftboy mi iz Osijeka
javi da su oni u međuvremenu snimili još 5-6 ploča ali ne baš uspješnih.
Par minuta razmišljanja i zaključak da zbog Troubleguma definitivno zaslužuju da ih se pogleda.
Pa smo zavelebitili koju i upali u Bugalua, koji se napunio sasvim pristojno.
Sam tijek koncerta sjajno je opisala Derza Farnistori, pa o tome neću pretjerano.
Uglavnom, čudno ozvučenje, recimo čudan glas pjevača i još čudniji basista ubili su prvu stvar, da bi se dečki dizali, dizali i erektirali na kraju s himnama Screamager i Nowhere.
Dogodilo mi se ono što polovica mene uvijek želi a polovica izbjegava – vidio sam spisak pjesama prije koncerta.
Ko da ti neko kaže kaj će ti bit ispod bora...
Ipak, kako je na spisku bilo 5-6 pjesama s Troubleguma, zaključio sam da će to biti dobra večer.
A bila je jako dobra.
Innocent X, Knives, Die Laughing (posvećenu Kurtu), sve me to vratilo u dane faksa i presnimavanje s posuđenih cd-ova na kazete te rađanje svakojakih, danas smiješnih kompilacija.
Nisam se naskako ko nekad, ali nacupkao i namlatio šupljom glavom na sjajne bubnjarske dionice
bogami jesam.
Pjevač od kojeg sam te '92 maznuo ideju za bradu se tijekom godina udebljao desetak kila
i sad izgleda kao mlado od Pervana
ili posrnuli brat familije Houdek,
(navodno je to negdje iza Herceg Novog, hvala Ranku na slici!)
ali je trojka to sasvim korektno odradila.
Mrvu prekratko (ne bi škodio još jedan bis), al jebat ga...
Ipak, jedna me stvar iznervirala.
Pjevač je usred ničeg rekao - We hate Bush
Zašto svaki bend koji dođe u ovaj dio svijeta ima želju pričati o političkoj situaciji, izreć svoj stav ili samo priznati da ih je stid što su Ameri?
Došli ste pjevat, ne srat o politici!
Imamo i mi govna lopovska na vlasti pa ne pričam o tom kad odem u Vankuver ili Sinsinati...
I meni se Buš gadi, ali nisam zbog toga došao na koncert, niti će mi to dić raspoloženje.
Prilično jeftino, moram priznat.
Ali su brzo nastavili svirat pa se zaboravilo...
Uglavnom, slično koncertu Toten Hosena u Močvari.
Lijepo, sjetno, veselo.
Taman za jednom mjesečno.
Jedan slatki FWD by Sofronije, odvalio sam kad mi je poslao:
"Neprikosnoveni poeta, gospodar besmisla i lapsusa, sibilarizacije, jotovanja i padežiranja, komplimentiranja, usosavanja, čovjek koji u Ciboninoj dvorani puši cigarete, jedan, jedini i jedinstveni:
SLAVKO CVITKOVIĆ
Nakon što je Zadar u zadnjim sekundama 3 četvrtine postigao vrlo važan i efektan koš u sa zvukom sirene koja je OZNAČILA KRAJ TREĆE ČETVRTINE, a igrači krenuli ka klupama, Slavko mrtav hladan komentira:
JOŠ SAMO DA NAKON OVOG KOŠA UTVRDIMO KOJA EKIPA JE POZVALA MINUTU ODMORA!
Jednostavno legenda, nisam čuo je li se ispričao za grešku jer sam se gušio od smijeha...
Čovjek je odgledao i isprenašao valjda 15856 utakmica, ali ipak ima uvijek nekog asa u rukavu...
Legenda..."
Post je objavljen 16.04.2007. u 00:55 sati.