Pregled posta

Koji je Riddle šarmer

Postalo mi je jako vruće i pogled mi se zamaglio. Osjetila sam kako polako klizim sa svog sjedala i gubim svijest.

Probudila sam se u bolnici. Kraj mene su zabrinuto stajali Kate i Charlie, a neka je mlada žena skočila sa stolca u sobici za bolničarke čim me vidjela.
« Ej...jesi dobro?» upitala me Kate. Najradije bih joj rekla sa šuti jer me i na najmanji zvuk glava zaboljela, ali ipak, to nije pristojno, pa sam samo lagano klimnula glavom. Mlada je bolničarka brzinom munje stizala do mog kreveta.
« Hej, vas dvoje, znam da ste zabrinuti, ali pustite je da odmori.» prijateljski se nasmiješila Charlieju i pružila mi ruku.
« Madame Pomfrey, drago mi je.» valjda je primijetila moj zbunjeni izraz lica pa je samo rekla, kao da se opravdava, da je nova te da je prošla bolničarka bila već poprilično stara pa ju je ona zamijenila.
« Madame...» promuklim sam glasom rekla, « možete li mi reći što se dogodilo? Gdje su Sarah i Godric?» Madame Pomfrey naglo je promijenila izraz, na svom inače prilično zgodnom licu.
« Morgan, je li?» kimnula sam glavom.» Pa...Morgan....izgleda da te netko prokleo, ureknuo.» Charlie je naglo problijedio.
« Znam za tu kletvu, prilično je bezopasna, ali svakako neugodna. Pretpostavljam da te urekao netko od naših učenika, ali i to mi baš ne drži vodu...vidiš, ova se kletva ne uči u školi.»
« Pa otkud onda taj smrad zna tu kletvu?!» viknuo je Charlie i bar me na trenutak nasmijao.
« Iz knjižnice. Zabranjenog odjela. Svaki imalo pristojan i darovit učenik može dobiti dozvolu za posjet tom odjelu bez ikakvih problema. Nego...pretpostavljate li tko bi to mogao biti?» pogledala sam Kate i Charlieja i usnama oblikovala riječ 'Ne'. Sigurno bi se izbrbljali za Toma. On je odgovarao opisu Madame Pomfrey, a da nešto kažu on bi upao u probleme. A dečko ništa nije ni učinio. Iznenađeno su me pogledali, dok naposljetku Kate nije odmahnula glavom.
« Dobro...» iscrpljeno je rekla Madame Pomfrey. « Možeš izaći za sat, dva. Tvoji prijatelji razgovaraju sa ravnateljem. Ubrzo će stići. Do tada se odmori, a onda se možeš polako početi spremati.» i otišla je prema svojoj sobici.
« Pa jesi ti poludjela?!» šaptao je Charlie, « Kako ga možeš braniti?! On te, osim nas zadnji vidio prije nego si....uh, ovaj... «
« Prije nego sam se onesvijestila?»
« Da.» rekla je Kate. « Vidi, Morgan, to je vrlo složena kletva koju može izvesti samo moćan čarobnjak, a svi znamo da je Riddle jako darovit. Ja mislim da te on.... a ti radi što hoćeš. Samo se pazi.»

Činilo se da je prošla vječnost do dolaska Godrica i Sarah. Oboje su bili zabrinuti. Ravnatelj Dippet im je ispričao otprilike ono što je meni rekla Madame Pomfrey. Polako sam ustala iz kreveta i s prijateljima krenula prema vratima, na izlasku pozdravivši Madame Pomfrey. Godric mi je otvorio vrata i pridržao ih dok nisam izašla.
« Vidi ti gentlemana... ccc...» sa smiješkom je rekao Charlie. I Godric se nasmijao. Blizanke su bile nešto ispred nas kad je Sarah najednom stala i rukom trknula sestru.
« Ej, cure, što je vama?» upitala sam ih i polako im prišla. Pogledala sam u susjedni hodnik i vidjela Toma Riddlea kako samouvjereno hoda prema bolnici.
« Hej! Tu smo!» povikala sam, i kad se okrenuo mahnula mu. Krenuo je prema meni.
« Jesi li dobro?» upitao me.
« Pa...da. otprilike.» nasmijao se, ali ja tada nisam primijetila kako to nije bio osmijeh sreće, zadovoljstva zbog mog oporavka, već proračunat i hladan osmijeh.
« Želiš li prošetati?»upitao me. Bila sam oduševljena, i već sam se spremala objeručke prihvatiti prijedlog, kad se ubacio Godric i rekao:
« Mislim da to nije pametno. Ona bi trebala odmarati.» ošinula sam ga pogledom. No čini se da to Tomu nije smetalo.
« Nema veze. Potražit ću te sutra poslije nastave pa onda možemo prošetati kraj jezera. Jesi za?»
« Naravno! Jedva čekam!» veselo sam rekla. Tom se tada okrenuo i pošao u smjeru slytherinskog boravka.
« Nešto sam zaboravio...» naglo je stao i opet se okrenuo prema nama. Iz rukava pelerine izvukao je ružu i dobacio mi je. Zatim se okrenuo i nestao u tami hogwartskih hodnika.

Nisam osjećala nikakvu tugu što sam propustila tradicionalnu svečanost za početak školske godine. Dapače, bila sam sretna jer sam vidjela da se Tom zabrinuo za mene i htio me posjetiti. Kao da sam u sedmom nebu, polako sam koračala prema društvenoj prostoriji ne primjećujući zabrinute poglede mojih prijatelja. Stalno su se došaptavali, postavljali si pitanja tipa: «Kako on zna da je Morgan bila u bolnici? Dippet je obećao da neće ništa reći na svečanosti!»A ja...ja sam samo lelujala praznim hodnicima jedva čekajući sutrašnji dan.


Post je objavljen 14.04.2007. u 12:31 sati.